Smrću Džemala Bijedića kola Jugoslavije su krenula nizbrdo

Uvijek oko godišnjice smrti Džemala Džeme Bijedića, Andrić, prijeratni gradonačelnik Mostara, kaže da bude u posebnom razmišljanju, koje je odlučio iznijeti javnosti, jer mu teško pada špekuliranje o njegovoj smrti koje oko godišnjice obično odjekne u javnosti.

U izvještaju, kako tvrdi Andrić, jasno stoji da je nesreću uzrokovala neprilagođena brzina leta, a navedeni su, tvrdi on, u tome izviješću i vremenske neprilike kao i činjenica da je avion imao grešku. Andrić naglašava da je to potvrdio i tadašnji komandant ratnog zrakoplovstva Enver Ćemalović.

“Avion u kojem je poginuo Džemal Bijedić zvao se Lil-Yat. To je zapravo avion koji je u SAD-u pravljen kao lovac bombarder, ali nije mogao da podnese dosta tereta pa je prekvalificiran u putničku varijantu. Mislim da je Jugoslavija kupila takvih pet aviona, od kojih su dva bila u ratnom zrakoplovstvu, a tri u eskadrili Saveznog izvršnog vijeća”, kaže Andrić.

Nakon nesreće, ustanovljeno je kako ističe da su svi avioni imali istu grešku.

“Bilo je raznih priča i optužbi i na račun Jovanke i pojedinih drugih ljudi da je navodno to sračunato kako je Džema ubijen jer je navodno nekome smetao u tom vršenju dužnosti. Zbog toga mi stvarno žao što nikada nisu objavljeni pravi zapisi o nesreći”, kaže Andrić.

Pojasnio je kako su u Jugoslaviji postojali koridori kojima se avion morao kretati, ne samo domaći nego i strani i svi su ih se morali pridržavati.

“Isto tako, na tim koridorima su postojali određeni uređaji koji prate kretanje aviona, te određene točke na kojima se za određeni aerodrom preuzima kontrola letenja, pri čemu avion mora nadletjeti određenom visinom i brzinom koja mu se dojavi kako bi dobio upute za slijetanje. Kod sarajevskog aerodroma na koji je Džema trebao sletjeti također postoji ta točka, iznad koje je avion nadletio puno više i puno brže nego što je dojavljeno. Pilot je pokušao napraviti krug u kojem je trebao doseći određenu visinu i brzinu, ali prilikom naglog kočenja došlo je do propadanja i avion je udario u brdo”, kazao je, između ostalog, Andrić s namjerom da pojasni što se zaista dogodilo prije 39 godina u nebu iznad planine Lisin u čiji je vrh avion udario.

Nesretnog, kako kaže 18. januara 1977. godine bio je u Beogradu kao član delegacije BiH u Vijeću republika i pokrajina Savezne skupštine Jugoslavije i nikada neće zaboraviti te ružne vremenske prilike kakve mogu biti samo u siječnju i tuge koju je Džemina pogibija izazvala.

“Kada je došla ta vijest u Saveznu skupštinu, ja sam bio u šoku kao i mnogi drugi. Nisam ni suze mogao suzdržati, a sve delegacije su stvarno žaleći nama iz BiH izražavale sućut”, kazao je Andrić.

Prisjetio se kako su tog dana zbog loših vremenskih prilika letovi u nekoliko navrata odgađani. Kako ističe ,Tito je otputovao u Libiju, a zbog njegovog ispraćaja i loših vremenskih prilika i Džema je kasnio na jako važan sastanak CK u Sarajevu.

“Bio je toliko energičan da me ne čudi da je požurivao pilota bez obzira na ograničenja koja su bila, jer nije volio kasniti na sastanke. Ja vam mogu reći dok je Džema bio predsjednik Saveznog izvršnog vijeća on je bio čovjek od povjerenja ne samo kod Tita nego i kod drugih i odlučan u provođenju određenih propisa, zakona i dogovora. Stoga ja mogu reći i to znaju svi koji su pratili stanje u Jugoslaviji, sa smrću Džemala Bijedića kola Jugoslavije su krenula nizbrdo”, kazao je Andrić.

S ponosom i sjetom je govorio o ekonomskoj situaciji u Jugoslaviji i brojnim pregovorima tadašnjeg rukovodstva te Džeminom svesrdnom zalaganju za napredak zemlje ali posebice Bosne i Hercegovine i rodnog Mostara koji je, kako Andrić naglašava, neizmjerno volio.

“Bio je čovjek koji se zanimao za napredak svih segmenata života od privrede do kulturnih institucija. U razdoblju njegovog aktivnog djelovanja u Mostaru su stvoreni Narodno pozorište, Muzej i Arhiv Hercegovine, Sinfonijski orkestar, te je Velež postao član Savezne lige Jugoslavije”, kaže Andrić. Pored toga, kako navodi golet na Mazoljicama njegovom inicijativom je pretvorena u prekrasnu šumu, koja je krasila brdo iznad Mostara, sve dok nije besciljno posječena nakon zadnjeg rata.

Pomogao je izgraditi prvi izviđački dom u Mostaru, koji je bio ujedno prvi i u Jugoslaviji, prisjetio se Andrić i zajedničkih planinarskih pohoda s Bijedićem.

“To su sve neke male stvari koje su Mostaru puno značile, a da ne spominjem velike stvari, poput tvornice aviona Soko u Mostaru”, kazao je Andrić navodeći kako je to bio prosperitet ne samo Mostara nego čitave BiH.

Također se prisjetio i mukotrpnih pregovor koje je zajedno sa Džemalom Bijedićem vodio za otvaranje prve visokoškolske ustanove u Mostaru i radosti kad su uspjeli u tome, jer su omogućili obrazovanje u Hercegovini.

Prva visokoškolska ustanova u Mostaru, kako ističe, počela je djelovati pod okriljem sarajevskog univerziteta sa odjelima pravnog i ekonomskog fakulteta, a sada je to Univerzitet koji ponosno nosi ime Džemala Bijedića .