utorak, 12. travnja 2016.

SOKO J-22 Orao

Nakon potpisivanja sporazuma o saradnji 1971, kooperativno udruženje JUROM bacilo se na istraživanje i obradu podataka o tadašnjim dostignućima u vojnim avionima. JUROM, umjesto da je stvorio novi avion, za osnovni uzor uzima francusko-britanski avion Jaguar, koji je se tada približavao serijskoj proizvodnji, i prilagoditi ga prema svojim proizvodno/tehnološkim mogućnostima. J-22 Orao je visoko krilni avion koji je bio izrađen od duralumija, s konzervativnim rješenjima. Za serijsku proizvodnju bile su zaslužne tvornice Soko Mostar za Jugoslaviju i Centrul National al Industriei Aeronautice Romane (CNIAR). 

Prvi prototipovi jednosjedi poletjeli su simultano u Jugoslaviji (J-22 Orao) i Rumuniji (IAR-93) 31. oktobra 1974, nedugo poslje 23. januara 1977. poletjeli su dvosjedni prototip NJ-22. Serijska proizvodnja započela je u Rumuniji 1979, dok je serijska proizvodnja u Jugoslaviji započela 1980. U prvoj seriji tvornica Soko Mostar napravila je 20 primjeraka, koji su imali određene razlike u odnosu na prototipne avione. Zbog male snage motora, napravljen po licenci već zastarjelog engleskog Rolls-Royce motora Viper Mk 622-41R, J-22 Orao nije bio dorastao ulozi za blisku podršku već je bio korišten kao izviđački avion. Motor Rolls-Royce Viper Mk-622-41R, je bio jedini motor koji je bio dostupan JUROM u to vrijeme i razlog tome bio je tehnološki embargo koji je tada postojao za Jugoslaviju i Rumuniju. Inače, motor Rolls-Royce Viper Mk-622-41R bio je razvijen početkom 1950-ih i bio je tehnološko nazadni, s velikom potrošnjom goriva i niskim potiskom (17,79 kN).

 Dobijanje licence za motore za naknadno sagorijevanje Viper Mk 633-41 početkom 1980-ih omogućuje se stvaranje nove varijante J-22(NS) nazvana Orao 2 sa boljim performansama. Osim novog motora ova verzija dobila je i novu avioniku, koja je uključivala i Thomson-CSF VE-120T HUD, krila sa hibridnim pretkrilom, veći prostor za nošenje goriva. Avion je sada mogao ponijeti i veći teret: 2 x 500 kg ispod svakog krila, te 800 kg ispod središnje ose. Prototip Orao 2 poletjeo je 20. oktobra, dok je u serijsku proizvodnju ulazi 1984. Dvosjedna verzija Orla 2 nosila je oznaku NJ-22(NS). Ono po čemu je ovaj avion najpoznatiji jest činjenica da je probni pilot Marijan Jelen u njemu probio zvučnu barijeru i tako je Orao postao prvi (i jedini) avion domaće konstrukcije, brži od zvuka (1,03 Macha). Za tako nešto je doduše avion trebalo uvesti u poniranje od 30 stepeni. U praktičnoj primjeni ova karakteristika Orlu nije značila baš ništa, ali je to bio dokaz da domaća avionska industrija može u dogledno vrijeme proizvesti supersonični avion, što se je i imalo u planu. Ta namjera je u užoj javnosti bila poznata kao projekat NA (novi avion) ili Yu-supersonic. Zbog raspada države nije nikada došlo do realizacije NA-a.















Vojna Vazduhoplovna Gimnazija (VVG), Vazduhoplovna Vojna Akademija (VVA)








Rakete

















VojnoMedicinska Akademija (VMA)







srijeda, 6. travnja 2016.

Oklopno oružje Aprilskog rata

Pre tačno 75 godina Nemačka je izvršila invaziju na Kraljevinu Jugoslaviju. Tok Aprilskog rata i Drugog svetskog rata uopšte u velikoj meri odredilo je naoružanje, a ljubitelji igre World Of Tanks imali su prilike da se upoznaju sa mnogim "adutima" vojske Kraljevine Jugoslavije i neprijateljskih snaga.
Reno R-35 (Foto: Deutsches Bundesarchiv / Wikimedia Commons)

Prvi tenkovi koji su stigli u Jugoslaviju neposredno po završetku Prvog svetskog rata su bili Francuski Reno FT 17, dobro poznati i kao početni tenkovi u igri World of Tanks. Kraljevina Jugoslavija je nešto ovih tenkova dobijala kao pomoć Francuske a nešto je kupovano na kredit, doduše novi tenkovi koji su kupovani su bili unapređena verzija Reno-Kegres M28. On se od FT 17 razlikovao po unapređenom vešanju što mu je omogućavalo skoro duplo veću maksimalnu brzinu.

Postojala je varijanta sa mitraljezom ili sa topom od 37mm. Zanimljivo je primetiti da je u Jugoslovenskoj vojsci FT 17 sa mitraljezom bio označen kao „ženski“, dok je verzija sa topom bila „muški“. Ipak ovi tenkovi su imali mnoga ograničenja, pre svega oklop od samo 22mm ali i činjenicu da je posada brojala samo dva člana pa je komandir bio i nišandžija i poslužilac na oružiju što je ograničavalo efektivni domet na oko 400 metara. Ovi tenkovi su u uslovima Drugog svetskog rata imali skoro zanemarljivu upotrebnu vrednost.



Drugo interesantno oklopno oruđe je bila tanketa Škoda T32. Ovaj svojevrsni prethodnik modernijih lovaca na tenkove je nabavljen iz proste nužde za protivoklopnim oruđima. U to vreme u Evropi nije bilo savremenih tenkova osim francuskog D2 koji je još bio u razvoju i sovjetskih T-26 i BT-5 ali oni nisu mogli biti nabavljeni iz političkih razloga (SSSR je bio komunistička zemlja, Kraljevina Jugoslavija tada kapitalistička).

D2 (Foto: Gabrielep2640 / Wikimedia Commons)

Prvobitno je nabavljeno osam komada da bi se testirale, ali je zbog okupacije Čehoslovačke 1939. godine onemogućeno dalje nabavljanje tih vozila. U jugoslovenskoj vojski su nosile oznake Brza borbena kola T 32, imala su prednji oklop od 30mm i top od 37mm.

Zbog male siluete i velike pokretljivosti doktrina je nalagala njihovu upotrebu u pomoćnoj ulozi gde bi podržavale tenkove, zauzimale mesta po bokovima i na taj način delovala po neprijatelju. Top A3 kalibra 37mm je mogao da probije nemačke lake tenkove PzKpfw I (oklop 13mm) i PzKpfw II (oklop 14,5mm) i sa preko 1.000 metara. Teže nemačke tenkove Pz III i Pz IV je mogao probiti sa razdaljine od 300 do 600m, ali s obzirom da je doktrina predviđala dejstvovanje sa boka tu se razdaljina efektivnog dejstvovanja dospevala i na čitavih 800 metara.

Najmoderniji tenk u naoružanju Kraljevine Jugoslavije u to doba je bio Reno R35, igračima World of Tanks poznat kao Tier II francuski tenk. Oklop tela tenka je bio 40mm, dok je kupola bila 45mm. Problem je bio što je top ostao isti kao i na FT 17 ali ipak i on je mogao donekle da posluži – pancirna granata (AP) je mogla da probije 15mm oklopa do razdaljine od 500 metara (pod uglom od 90 stepeni). Ipak zadržana je konfiguracija sa samo dva člana posade pa je efektivno dejstvo tenka bilo negde do 400m iako je maksimalni domet topa bio čitavih 2.400m. Ovi tenkovi su stigli u Jugoslaviju 1940. godine posle velikih teškoća s obzirom da su i druge zemlje nerado prodavale svoje oružije. Formirali su Prvi bataljon borbenih kola čiji je znak bio plamteća granata bele boje sa brojem 1 ofarbanim u crno. Ovaj bataljon je učestvovao i u vojnom puču 27. marta 1941. godine kada su tenkovi izašli na ulice sa natpisima „Za kralja i otadžbinu“.



Treba naglasiti da je Kraljevina Jugoslavija raspolagala i sa 812 modernih čehoslovačkih protivtenkovskih topova kalibra 37 i 47mm. Ukupno je na početku rata Kraljevina Jugoslavija raspolagala sa 56 zastarelih FT i M28 tenkova, 54 moderna R 35 tenka i 8 T32 tankete što je ukupno 118 oklopnih vozila. Ovaj broj je relativno mali u poređenju s Nemačkom ili Francuskom, ali treba imati u vidu da je istovremeno vojska SAD, mnogo veće zemlje, raspolagala sa svega oko 300 uglavnom zastarelih tenkova.

Nasuprot ovim tenkovima Kraljevine Jugoslavije našli su se nemački laki tenkovi PzKpfw I i PzKpfw II, ali i mnogo modernija vozila kao što su PzKpfw III ausf. H i čak PzKpfw IV tenkovi. Nemačka je obilato koristila i vozila zarobljena u drugim kampanjama uključujući i fenomenalni francuski Panzerkampfwagen 39H 735(f).


Izvor http://www.b92.net/