utorak, 30. kolovoza 2016.

Sjećate li se Jugoslavije? Nije bilo droge, ni 20-satnog radnog vremena ... Kriminalci su smjeli krasti i ubijati samo izvan zemlje ...







Sjećam se, naravno da se sjećam. Tito jest na Brionima imao paunove, slonove, onoga papagaja i kadilak. Kad naši političari povremeno pogledaju dokumentarac “Kako je u životu uživao zločinac Tito” mora da se valjaju od smijeha. Slon? Papagaj? Zebre? Tokarski stroj? Zlatni sat? Život u državnim vilama. Buahahahaha! Vratite mi Jugoslaviju!

Sjećate li se? Pamtite li Jugoslaviju? Nije bilo droge. Nije bilo dvadesetosatnog radnog vremena. Trudnicama se nisu uručivali otkazi. Kriminalci su smjeli krasti i ubijati samo izvan Jugoslavije. Doduše, za vrijeme Jugoslavije u Rijeci je živio čovjek koji bi znao na cesti glasno zatuliti: “Druže Tito Josip Broz, Ive ti je gol i bos.” Isti bi ga čas strpali u bajbokanu. Ne, ne, nikako ne, Jugoslavija nije bila demokratska zemlja. U njoj nisi smio pjevati onu Velebitu a spominjati Titovo ime uzalud bio je zločin nad zločinima. Ipak, vratite mi Jugoslaviju.

Onaj Ive, to danas vidimo, bio je provokator i lažljivac, da danas živi u Hrvatskoj revidirao bi svoje antijugoslavenske stavove. Vratite mi Jugoslaviju.

Za vrijeme Tita američki predsjednici nisu smjeli u jugoslavenske luke slati svoje ratne brodove, neka ih jugoslavenski robovi peru. U Jugoslaviji nije bilo robova. Za vrijeme Tita američki predsjednik nije tražio da jugoslavenski građani ginu u njegovim ratovima. Za vrijeme Tita mi smo protestirali protiv američkog rata u Vijetnamu i palili američke zastave. Nismo šutjeli onako kako danas šutimo kad utorkom Obama bespilotnim letjelicama ubija djecu u Pakistanu. Za vrijeme Tita američki predsjednik nije bio jugoslavenski predsjednik. Vratite mi Jugoslaviju.

Istina jest da je u mojoj pokojnoj domovini pio Kraljević Marko ali je i Šarcu vode davao. U mojoj umlaćenoj zemlji mi doduše nismo učili da je čovjek nastao kresanjem Adama i Eve ali smo učili da treba ljubiti bližnjega svoga. Ne ga klati, ne ga protjerati, ne ga mrziti do sudnjega dana. U pokojnoj zemlji, samo je u mom srcu živa, nikad mi nije palo na pamet da ću jednom živjeti u ovome u čemu živim danas. Živim u karikaturi od države a moji mi gospodari svakoga dana poručuju, ko ne krade državu osiromašuje porodicu.

Vratite mi Jugoslaviju!

Izvor: rudan.info

AMERIČKI POLITIKOLOG OTKRIVA: Vreme je da konačno saznate zašto je SFRJ morala da bude uništena!








Američki politikolog Fil Batler je za napisao kolumnu u kojoj tvrdi da su razaranje i raspad Jugoslavije bili deo šireg plana NATO saveza. Namera je bila da se oslabe geopolitički protivnici zapadnog bloka u regijama Trećeg sveta i da se progutaju zdrave ekonomije naroda ovih prostora.

Sažetak njegove analize je preneo i italijanski Globalist.

"Možete li zamisliti Evropu danas s Jugoslavijom kao ključnim igračem među narodima? Ja mogu. Jugoslavija je u stvari bila jedan od najvećih kulturnih i društvenih eksperimenata u istoriji. Osnovana na području sukoba nekadašnjeg Austro-ugarskog i Osmanskog carstva, Jugoslavija je sjedinila obe kulture na način koji nije viđen još od vremena Aleksandra Velikog, koji je nakon golemih osvajanja asimilirao narode. Eksperiment, ako ga mogu tako nazvati, trajao je nešto više od pola veka. Idealan iz razloga što su u jednoj državi živeli svi južnoslavenski narodi. Stvaranje Jugoslavije je djelomično bio i geostrateški potez Britanije i Francuske, kako bi se usporila ili blokirala Nemačka", piše Batler.

Prema njegovim rečima odredbe tzv. "Krfske deklaracije" su udarile temelje ustavnoj monarhiji koja se ni po čemu nije razlikovala od Engleske.

"Prava i pravo glasa, te poštivanje temeljnih principa Ilirskog pokreta su bili obećavajući aspekti rane Jugoslavije. Ali, tada je kralj Aleksandar ukinuo ustav i izbore, ali je zajednički život etničkih i kulturnih skupina je i dalje davao nadu za budućnost. Rat, političke spletke, unutrašnji i spoljni pritisci su u to vreme teško opterećivali ovu novu svetsku silu u nastajanju. Kao što je to bio slučaj u mnogim takvim eksperimentima, na kraju je autoritarna vlast postala nužna, možda i poželjna", tvrdi Batler.

On kaže da je nacionalni heroj Josip Broz Tito postao taj "diktator", ali je stekao svetsku  slavu i čvrsto držao stvari pod kontrolom, a Jugoslavija je igrala veliku ulogu na svetskoj sceni.

"Međutim, kada je njegova moć oslabila, suprotne sile su našle svoje uporište. Nema naučnika ili političara koji o tome danas ne govori, ali Titova uloga u osnivanju Pokreta nesvrstanih nacionalnih država je velika i izuzetno značajna, pogotovo za ljude koji sada žive u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i ostalim bivših jugoslavenskim zemaljama.  Ideali Pokreta nesvrstanih i njegovi temelji su udareni u Beogradu 1961. U stvaranju pokreta su učestvovali Tito, indijski premijer Džavaharlal Nehru, predsednik Indonezije Sukarno, egipatski predsednik, Gamal Abdel Naser i predsednik Gane, Kvame Nkrumah. U najkraćim crtama ideju Pokreta nesvrstanih objašnjava lider Kube, Fidel Kastro, u govoru u Havani 1979.

"Pokret nesvrstanih postoji kako bi čuvao nacionalnu nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i sigurnost nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, rasizma i svih oblika strane agresije, okupacije, dominacije, miješanja ili hegemonije, kao i protiv velikih sila i blokovske politike", rekao je tada Castro.

"Dakle, u suštini, Pokret nesvrstanih je težio samostalnom razvoju naroda između velikih sila s idejom koja negira Hladni rat. Naravno, velike sile koje su se bavile ideološkim ratovima i imale su svoje strategije, koje su uključivale apsorciju svake od tih siromašnih nezavisnih zemalja", kaže američki stručnjak.

Kao što vidimo danas, kaže Batler, strategija je bila izazvati bitke koje vode ka fragmentiranju, podeli i stvaranju nemoćnih zemalja i naroda širom sveta.

"Raspad Jugoslavije je najbolji primer, gde danas nijedna zemlja ne pokazuje naklonost prema Pokretu nesvrstanih. Umesto toga, EU i NATO su bili gravitaciona sila koja je privukla Sloveniju, Hrvatsku i ostale. Vidimo ostatke strategije Hladnog rata i u činjenici da su Belorusija i Azerbajdžan jedine dve preostale članice pokreta u Evropi, a Fidži se kao najnoviji član pridružio 2011. Međutim, 2012. je samit Pokret nesvrstanih video veću posećenost od bilo koje prethodne godine, što je možda i znak krize Zapada. Uz deklariranu svrhu "borbe za mir u svetu" i svojih temeljnih dogmi, pokret je ipak, barem teoretski, vredan posrednički okvir. Ali, dopustite mi da se vratim na slučaj Jugoslavije i kakva bi možda bila da postoji danas", kaže Batler.

Prema njegovim rečima gledajući s distance na raspad Jugoslavije, primetno je da se radi o uokvirivanju geostrategije Vašingtona koja se sprovodila svuda, pa i teškim metodama. Akcije Klintonove administracije su u to vrijeme bile tajna za javnost, jednako kao što su i danas.

"Čitajući Vašingtonov "think tank" propagandni Institut Brukings otkrivate ovo. U tekst "Odluka o intervenciji - Kako završiti rat u Bosni" iz 1998. godine autor Ivo H. Dalder počinje:

"Dok danas mnogi pišu rečito i strastveno da objasne neuspeh Vašingtona i Zapada da se zaustave etničko čišćenje, koncentracioni logori i masakri stotina hiljada civila, malo ko je to pitanje postavio u leto 1995. godine, kada su SAD napokon odlučile preuzeti vodeću ulogu u okončanju rata u Bosni."

Ali istina je, tvrdi Batler, puno jednostavnija od stvarnosti.

"Nikome ne treba think tank da otkrije zašto je predsednik Bil Klinton oklevao da posreduje u Bosni. Klinton je u stvari nastavljao politiku svoga prethodnika, Džordža Buša starijeg, kojoj je cilj bio da destabilizuje jugoslavenski socijalistički uspeh. Sada znamo da su kod nas tajno obučeni pobunjenici odigrali ključnu ulogu u fragmentiranju regije preko organizacije poznate kao Atlantska brigada, koja se borila u ratu na Kosovu na strani Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), a brojala je oko 400 naoružanih boraca, kao što piše "Christian Science Monitor" 1999. 
Ovaj izveštaj otkriva da su SAD pod lažnim izgovorom vodile posrednički rat u bivšoj Jugoslaviji (proxy war).
Što se tiče Bila Klintona i njegove nevoljnosti da se upliće u regiju nekad poznatu kao Jugoslavija, to je prljava istorija genocida i beskrajnih laži", navodi Batler.

On napominje da priča koju je pronašao je priča o Francuzu koji je trenirao Atlantsku brigadu, što u svemu podseća kasnije na Ukrajinu, Libiju i Siriju.

"Vidite "obrasce" koje nas vode do istine i više nego dovoljno. Stravična stratišta legitimne države Jugoslavije su služila za ulaganje u podelu preostalih komada zemlje, uz pomoć američkih predsednika, britanskih gospodara i nemačkih industrijalaca. Atlantska brigada je delovala u raznim posredničkim ratovima na Balkanu, a važni pripadnici su joj bili smrtonosne uboice iz inostranstva. Američki funckioneri u vrhu su ih dobro poznavali i upravljajući njima su vukli konce na Kosovu i širom Balkana. Jugoslavija je postala prototip, primer  za delovanje u Avganistanu i Iraku, Arapskom proleću. Imena Medlin Olbrajt, Havijera Solane, generala Veslija Klarka i drugih se i dalje spominju. U bivšoj Jugoslaviji su prijatelji ključnih igrača u vladama doslovno planirali pretvoriti narode i zemlje u kreditore i investicioni  "eldorado"", kaže Batler.

Priča o tom genocidu u ime demokratije je prestrašna, kaže američki stručnjak.

"Većina naroda ovih prostora je vraćena 200 godina unazad u neku vrstu srednjovekovnog postojanja bez nade. Jedini tračak nade za većinu bivših "Jugoslavena" je, sasvim prirodno, EU i NATO savez. Dok ovo pišem američki, britanski i nemački planeri već uređuju Siriju. Poznata Rand Korporacija izrađuje plan podele suverene države. Za one koji nisu svesni, Rand Korporacija je "Veliki brat" svih hegemonijskih think tankova", kaže Batler i postavlja ključno pitanje - Ko je je zašto uništio Jugoslaviju?

"Sigurno je bilo zločina i genocida s obe strane u sukobima, od Kosova do ostalih ratova na Balkanu. Ali to nije poanta zbog čega sam se fokusirao na ovu katastrofu. Pre svega, nijedan narod bivše Jugoslavije danas nema pravo glasa. Drugo, podela među tim narodima je dovela do smrti ili preseljenja miliona ljudi. Ali moja "fantazija"o Jugoslaviji bi možda mogla biti iznenađenje. Dopustite mi da zaključim. Jugoslavija je izgrađena na ideji da u njoj Južni Sloveni neće ostati slabi i podeljeni narodi. Ujedinjeni u Jugoslaviju ne bi bili lak plen imperijalnim namerama, kao što vidimo da se događa danas", ističe Batler.

On kaže da je činjenica da je nakon Drugog svetskog rata socijalistička Jugoslavija postala neka vrsta evropske priče o uspehu.

"Između 1960. i 1980. zemlja je imala jednu od najvažnijih stope ekonomskog rasta u svetu, pristojan životni standard, besplatno zdravstvo i obrazovanje, garantovamno pravo na posao, jednomesečni plaćeni godišnji odmor, stopu pismenosti od preko 90 odsto, a očekivani životni vek od 72 godine. Koliko ja znam, ni jedna od država Balkana danas ne može sanjati ni pola ovog prosperiteta.  Bio je to napredak koji je među zapadnim silama izazvao želju da unište Jugoslaviju. Multietničko stanovništvo zemlje je imalo povoljan javni prevoz, stanovanje i komunalije. Neprofitna ekonomija je uglavnom bilo u državnom vlasništvu, što nije baš najbolji primer zapadne demokratske ljubavi. U to vreme su od resursa daleko bili Nemačka, Francuska ili Velika Britanija, a bankari Londona i Luksemburga nisu mogli izvlačiti milijarde iz socijalističkog sistema", kaže Batler.

On tvrdi da je Jugoslavija morala umreti, a Regan, Buš stariji i mlađi i Klinton su pomogli da se to dogodi.

"Nagrađivani autor, politolog i gostujući saradnik u Institutu političkih studija u Vašingtonu, Majkl Parenti, često je govorio o katastrofi u Jugoslaviji. Prema Parentiu, američki cilj je bio pretvoriti jugoslavenske narode u regiju Trećeg sveta, a to se moglo ostvariti podelom zemlje koja će onda otvoriti svoje ekonomije korporativnoj eliti i zapadnim bankarima. Po raspadu Jugoslavije novonastale zemlje su trebale da budu:

1. Nesposobne da slede nezavisan kurs ličnog razvoja.

2. Razbijenih ekonomija i prirodnih resursa u potpunosti dostupnih za multinacionalne korporacijske eksploatacije, uključujući i ogromna mineralna bogatstva na Kosovu.

3. Osiromašenog, ali pismenog i osposobljenog stanovništva koje će biti prisiljeno raditi za minimalne nadnice,  koje će predstavljati jeftin radni bazen s kojim će se lakše sniziti plate u Zapadnoj Evropi i drugde.

4. Demontiranih industrija automobila, nafte, teških mašina, rudarstva i petrohemije, te raznih drugih industrija koje nisu smele biti konkurencija postojećim zapadnim proizvođačima.

Zvuči li vam ova strategija poznato? Setite se plana Rand Korporacije za Siriju. Jesu li Ukrajina, Danbas i Krim razumeli ovo pre Evro Majdana? Koji je na kraju plan za Rusiju?

Batler kaže da iako ovo zvuči preteće, to je jednostavno svet u kojem živimo danas.

Titovo pismo Jugoslovenima: "Ako, to ste i zaslužili"







Portal "Buka" objavio je "pismo Druga Tita" koje će vas naterati da se zamislite.

Naravno, u pitanju je imaginarno pismo, u kojem autor bloga zamišlja šta bi Tito mogao danas da nam kaže i kako bi objasnio sve ono što smo nekad imali, a danas nemamo, sve ono što je bilo dobro, a danas je loše... "Pismo" vam prenosimo u celosti.

"Dragi moji Jugoslaveni, mrzite me čujem.

I to iz dna duše. Mrzite me i sve mi po spisku psujete. Kažete da sam bio diktator, da sam gušio slobode, da sam slao u zatvor nedužne, da sam naredio ubistva mnogobrojnih. Da dok sam bio na čelu FNRJ i SFRJ zadužio i vašu decu, vaše unuke i praunuke. Da sam bio protiv slobode ispovedanja vere. Da sam napravio društvo privilegovanih a da je narod bio željan svega.


E pa mrzite me, nadam se da ćete me mrzeti iz dana u dan sve više. Zaboravićete da sam postao predsednik države koja je još bila u feudalnom dobu, da skoro nije bilo fabrika, da je procenat nepismenosti bio izuzetno visok, da su bolesti koje su odavno bile iskorenjene u Evropi i dalje harale po celom Balkanu. Zaboravitćete ili već jeste koliko je kilometara pruga i puteva napravljeno dok sam bio 'diktator'. Koliko je bolnica izgrađeno, škola i univerziteta. Koliko smo samo fabrika napravili, kakvu smo vojnu industriju izgradili. Koliko ste samo imali radničkih odmarališta, prvenstveno na moru ali i na kopnu. Vaša deca su imala dobre škole, vaš je pasoš bio cenjen.

Jesam, priznajem, bio sam diktator. Nisam dozvolio da nam Rusi i Amerikanci s**u po glavi. Tačno je, bio sam diktator, nisam hteo da čujem da neko može da bude gladan. Naređivao sam, i opet bih, da svaki radnik dobije stan od svoje firme. Naređivao sam i opet bih, da svaka radnička familija ima pravo na godišnji odmor na moru. Priznajem, mrezo sam zaostalost i koristio sam svoj diktatorski autroritet da svako djete mora da ide u osnovnu školu a ko želi može i u srednju i na besplatan fakultet. Lečenje na VMA u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu je bilo dostupno svima i svima je bilo besplatno.

Mrzite me što sam hapsio i slao na Goli otok. Mrzićete me još i više kad vam kažem da bih to opet uradio samo da obezbedim miran san svakom detetu u svojoj diktaturi. A u tome sam i uspeo. Ko je radio svoj posao, nije išao na Goli otok. Ko je pravio gluposti, rovario protiv tek osnovane države, kovao planove za uspostavljanje sovjetske republike, ili neke američke kvazi-demokratije, taj je imao besplatnu kartu za Goli otok.

Mrzite me što sam naredio ubistva kvislinga i izdajica 1945-te. Ma šta sam trebao? Da ih amnestiram, a oni klali nedužan narod četiri godine. Kažete da sam naredio ubistva nekih sveštenika, hodža i popova? A nije vam palo na pamet da ih je ostalo u životu više od 99 odsto, odnosno da sam naredio (i opet bih) da se smaknu samo oni koji su blagoslovljavali koljače. Zaboravili ste da nisam zabranio da se grade i crkve i džamije.


'Kme, kme', Tito je bio diktator, on nije dozvolio razvoj demokratije! Pa majku vam vašu, sve sam vam dao! Nije se zvalo ova ili ona stranka ali ste imali SSO, SK, sindikate, radničke savete, SUBNOR, imali ste sve mogućnosti da se ponašate demokratski i uvežbavate demokratske procese. Kao smeta vam što nije mogao napredovati ko nije bio član partije! Pa majku vam vašu, ko sad napreduje u tim vašim državama? Da nisu možda nezavisni intelektualci!?

Ma znate šta, razočarali ste me i to duboko. Sve sam vam dao i šta vi onda uradite? Sve raz***ete! Gde su sad one škole i fabrike, gde su univerziteti? Koliki je natalitet? Rastete li ili padate? Da li ste srećni ili nesrećni? Leto je, hoćete na more? Hoćete li svojim parama ili možda na kredit? Čije su vam banke? Čiju hranu jedete, je li uvozna ili domaća? Imate li za zimnicu? Sećate se mojih zimnica, svake godine, ha? Ko je kum vašeg deteta? Da li je komšija i prijatelj druge nacije ili više toga nema? Gde su vam deca, sa vama ili su pobegla u inostranstvo, da brišu guzice švabama? Da li možete da živite od penzije ili se svi molite bogu da umrete pre odlaska u penziju, samo da ne patite i ne mučite svoju decu?

Budale jadne! Šta sam vam govorio – čuvajte bratstvo i jedinstvo. Mislite da sam ja to samo onako pričao?

Budale jadne! Sad vam švabe i francuzi uvaljuju priču o Evropskoj uniji! A vi pušite sve što vam kažu! Pa imali ste uniju jaču od evropske sa vojskom, policijom, bankom, minimalnim uvozom, čist vazduh i domaću hranu, besplatno školovanje i lečenje. A sad ćete dobiti njihovu vojsku i policiju, njihove banke da vas pljačkaju, zaboravite na čist vazduh i vodu, ići ćete kod njih da ih služite a domaće ćete pojesti samo govno.

Ako, to ste i zaslužili", piše "6yka.com".

MISTERIJA: Ko pali svetlo u kući Jovanke Broz?






U vili u kojoj je Titova supruga živela do smrti 2013. noću je upaljena sijalica, iako u njoj niko ne stanuje tri godine.

Ko god da je noću prolazio pored vile Bor na Dedinju, mogao je da primeti da je u njoj upaljeno svetlo. I to ne bi čudilo da poslednji njen stanar nije bila Jovanka Broz, koja je preminula 2013. godine!

Ko to onda pali svetlo u oronuloj, zapuštenoj kući? Misterija za sve koji znaju da nakon supruge doživotnog predsednika SFRJ Josipa Broza Tita tamo više niko ne živi. Ti-ru-ri-ru... 

Objekat zapečaćen

Ali da ne bi bilo toga, pozvali smo Upravu za zajedničke poslove republičkih organa, koja brine o ovom objektu u samom srcu Dedinja. Rekoše nam da se niko nije uselio u vilu, ali da je ona pod stalnim nadzorom obezbeđenja.
- Vila u Ulici kneza Aleksandra Karađorđevića 75 spada u reprezentativne objekte Republike Srbije. Ta vila, koju je za života koristila Jovanka Broz, trenutno nije u upotrebi s obzirom na to da je objekat zapečaćen sudskom odlukom jer se vodi spor u vezi sa nasledstvom pokretnih stvari u njoj. Vila ima obezbeđenje 24 sata dnevno - navode u upravi i dodaju da će po okončanju ostavinskog postupka razmotriti pitanje rekonstrukcije objekta radi privođenja nameni.




Sablasno deluje

Inače, država je tražila da se ne čeka završetak ostavinskog postupka, već da sud dozvoli da se njene stvari iznesu iz zdanja na Dedinju da bi počela rekonstrukcija, ali taj zahtev, po svemu sudeći, nije odobren. To znači da Jovankina odeća, obuća, nakit, umetnine, fotografije i prepiska ostaju u kući do daljeg.

Podsetimo, Brozova je poslednje dane provela u bolnici, preminula je 20. oktobra 2013, a njeno skromno nasledstvo na sudu potražuju sestre Nada i Zora.

VIC DANA: Drug Tito je bio bravar






Obilazi Tito jednu fabriku i pita radnika koliko čeličnih vijaka proizvede na dan.
- Pet, druže Tito - odgovori radnik.

- Samo pet?! Pa ja bih napravio bar trideset.

- Biste vi, druže Tito. Vi ste bravar, a ja sam diplomirani ekonomista.

Najveća tajna SFRJ vrijedna 6 milijardi dolara: Zavirite sa nama u čuveni Titov bunker









Radnici koji su radili na izgradnji bunkera nikada nisu smjeli dovršiti posao, i nikad nisu znali na čemu konkretno rade tog časa.

Radnike su dovozili iz tri vojne pošte a da bi zameli svaki trag, oči bi im bile vezane. Kada bi stigli do Konjica bili su voženi po okolnim selima kako ne bi bili u stanju "provaliti" gdje se trenutno nalaze.

Kodni naziv za "Titov bunker" bio je DO ARK i služio je da se u slučaju atomskog rata u njega sakriju Tito i njegovih 350 najbližih saradnika i da u njemu žive 6 mjeseci bez dodirnih tačaka sa vanjskim svijetom u potpunoj fizičkoj izolaciji.

Pa ipak, tehnološki nivo opreme bunkera bio je takav da su privremeni stanovnici u njemu mogli svakog časa znati šta se to dešava u svakom dijelu svijeta.

Bunker je podijeljen u 12 blokova.

Titov bunker imali smo priliku posjetiti protekle sedmice i zaista izgleda impozantno. Impozantno i u najmanju ruku čudno.

Izgradnja samog kompleksa sastavljenog od kilometara hodnika te stotina manjih i većih objekaka koštala je tadašnje 4,5 milijarde dolara odnosno sadašnjih 6 milijardi dolara!

Zvanične informacije govore da Tito nikada nije ušao u njega - nezvanično govori se da ga je posjetio prilikom otvaranja Društvenog doma u Konjicu.

Samo atomsko sklonište može izdržati nuklearni udar jačine 20 kilotona.

Kompleks ima sve, sopstvenu elektro i vodovodnu mrežu, opsrba naftom se podrazumijeva.

Bunker ima minimalno dvije velike konferencijske sale od po 80 mjesta, gotovo u svakoj kancelariji postoji tzv. crveni telefon.

Bunker ima pet operativnih centara s direktnim telefonskim vezama s predsjedništvima saveznih republika i kablovskom televizijom, dvije kuhinje, pet velikih toaleta, kripto centar, bolnicu sa operacionom salom...  - dakle u vremenima kada se čestito nije ni znalo šta je televizija, Titov bunker bio je opremljen savremenijom tehnologijom tog vremena.

Nevjerovatna je činjenica da gotovo svaki segment ovog kompleksa još uvijek funkcioniše - lampice na brojnim postrojenjima se i dan danas pale, kako bi sistem održale funkcionalnim.

U samom dnu objekta na skoro 285 metara nalazi se i Titov dio kompleksa, opremljen skuplje i bolje od ostatka bunkera. Do Titove sobe nalazi se i dio predviđena za njegovog najbližeg saradnika-Džemala Bijedića.

Ovaj impozatni prostor, betonske masovne konstrukcije, leži na oko 6.500 metara kvadratnih prostora i oko 300 metara dubine ispod površine zemlje.

Danas objekat čuva 5 pripadnika Oružanih snaga BiH, a bunker i prateći objekti pripadaju Ministarstvu odbrane BiH.

Bunker posjećuju turisti i umjetnici iz gotovo svih država bivše Jugoslavije, i Evrope a trenutno skoro svaka od pomenutih kancelarija služi kao umjetnička instalacija.

Nikad (na svu sreću!) korišten objekat danas služi kao perfektna reminiscencija na vremena kada se za izgradnju ovakvih giganata imalo novca a da se pritom nije smjelo pitati odakle. Po cijenu života.

Izvor: 6yka.com

SFRJ NOSTALGIČARI Veterani, sećate li se kako je glasila svečana obaveza JNA? Da vas čujemo...



"Svečano se obavezujem da ću braniti nezavisnost, ustavni poredak, nepovredivost i celokupnost Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i da ću čuvati i razvijati bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti.
Uvek ću savesno i disciplinovano izvršavati obaveze i dužnosti branioca svoje samoupravne socijalističke domovine i biti spreman da se borim za njenu slobodu i čast, ne žaleći da u toj borbi  dam i svoj život."


Sećate se ove vojničke zakletve? Da li ste je polagali? I da li ste je prekršili?

(kurir.rs)

Najnoviji detalji o BLAGU koje je čuvao MARŠAL









Samo jedan od tih novčića vredi kao tri stana u Beogradu – kaže advokat i zastupnik prestolonaslednika Aleksandra II Karađorđevića Zoran Živanović.

TITOV SEF ili zvanično “Depo 555” i dalje je centralna tema u Srbiji i s velikom pažnjom se gleda kome će zlatne poluge, nakit, posuđe, satovi i veoma vredni novčići na kraju pripasti, a “zainteresovani su” porodica Karađorđević i naslednici Josipa Broza Tita, kao i država Srbija!

Samo jedan od tih novčića vredi kao tri stana u Beogradu – kaže advokat i zastupnik prestolonaslednika Aleksandra II Karađorđevića Zoran Živanović.

Kako prenosi ovaj list svi predmeti se i dalje nalaze u 11 platnenih vreća u sefu Narodne banke Srbije, u zgradi u Slaviji, a tamo će i ostati sve dok se pravosnažno ne okonča ostavinski postupak iza Josipa Broza Tita, ali i onaj kojim svoje nasledstvo traže Karađorđevići.

Podsetimo kako je Telegraf.rs pisao Prvi osnovni sud u Beogradu odbio je u januaru da bilo šta od ovih stvari vrati maršalovim naslednicima, a nije udovoljeno ni Karađorđevićima da se priključe postupku.

“Depo 555″ formiran je nakon smrti Josipa Broza Tita, a popisala ga je Komisija na osnovu odluke Predsedništva SFRJ od 30. marta 1982. godine i predate su na čuvanje Trezora NBS sa oznakom “državna tajna”, koju je skinuo u februaru 2013. godine predsednik Srbije Tomislav Nikolić.

U Titovom sefu između ostalog pronađeno je trideset kilograma zlata u polugama, grumenu i prahu, više od 2.600 zlatnika, predmeti od zlata, brilijanata i bisera, uključujući i krunu kraljice Marije, zlatni medaljnon sa njenim i likom kralja Aleksandra, privezak sa fotografijom Romanovih i mnoge druge vredne stvari o kojima je Telegraf.rs već pisao.

Izvor : KutakNet

ponedjeljak, 29. kolovoza 2016.

Gledam ovu sliku i divim im se kao što sam im se divio ceo život. Bili su veliki, bili su pravi, nesebični, velike ličnosti..







Kad vidim današnje slobode, žalim za nekadašnjom cenzurom - kaže Duško Kovačević.

Već nekoliko godina na društvenim mrežama, kao veoma popularna, kruži svojevrsna fotografija nepoznatog autora čiji je naziv "Kafana kod besmrtnih". Na njoj su Pavle Vuisić, Bata Stojković, Zoran Radmilović, Toma Zdravković, Momo Kapor, Petar Kralj, Josif Tatić, a odnedavno i Dragan - Gaga Nikolić.

Nema sumnje, reč je o vrhunskim majstorima svog zanata. I ljudima koji su svojim postojanjem održavali masterklas iz nepriznate umetnosti, umetnosti življenja. Boemski i dostojanstveno, sočno i sofisticirano u isti mah. Izuzetna popularnost pomenute fotografije, između ostalog, otvorila je temu negdašnje stvaralačke scene na ovim prostorima, umetničkih veličina, značaja u svetskim okvirima... Parafrazira se i rečenica Radeta Šerbedžije s komemoracije Draganu Nikoliću, u kojoj je apostrofirao kako će mnogo vode proteći Dunavom i Savom dok se ne pojavi neko ko bi bio takav umetnik i čovek kakav je legendarni Gaga bio.

"Maratonci…"

Branko Pleša, Miloš Žutić, Mija Aleksić, Đuza Stojiljković, Čkalja, Cica Perović, Slobodan Aligrudić, Rade Marković ili pripadnice lepšeg pola poput Marije Crnobori, Olivere Marković, Nede Spasojević, Ruže Sokić, a ima ih još podosta koji više nisu s nama, ali jesu legende jednog vremena i umetnosti. U svakom slučaju,‘60, ‘70 i ‘80 godine 20. veka u državi koja se zvala Jugoslavija iznedrile su i umetnike i umetnička ostvarenja i poduhvate koji, s jedne strane, s punim pravom nose epitet junaci sa Olimpa Perikleovog zlatnog doba, a s druge, ono što su radili i uradili i dalje je izuzetno popularno čak među generacijama 21. veka. I mada se umetnici koji sada stvaraju po mnogima ubrajaju u najbolji deo ovdašnjeg društva, na poseban je način vrlo prisutna i dilema koju otvara paralela onda i sada.

Slikovito govoreći o tome, Duško Kovačević kaže: "Jedna od meni lično najvažnijih slika iz tog slavnog vremena je prva proba 'Maratonaca'. Došao sam u Atelje 212 iz svoje podstanarske sobe u Jovanovoj, što je dva-tri ćoška dalje, a pošao sam, čini mi se, dan ranije od silne želje, strahopoštovanja, od bojazni da ne zakasnim... Proba je bila u 11 sati. Nikoga lično nisam poznavao, sem što sam se u dogovoru oko teksta prethodno sreo s Mucijem i Mihizom (Ljubomir Draškić, reditelj, i Borislav Mihajlović, čuveni pisac, u to vreme dramaturg Ateljea, prim. aut.), a znao sam da će igrati glumci koji su već bili imena. Proba je počela posle upoznavanja i kolektivnog čuđenja odakle ideja mladom čoveku da se bavi tako starom porodicom i tim zanatom koji će nas sve ispratiti, a koji se, evo danas vidimo, iz sveta simbola preselio u svet realnosti. Ta prva čitajuća proba bila je u kancelariji Mire Trailović, i tu počenje priča o istoriji Ateljea, i o kvit esenciji jednog vremena. U pročelju Mira Trailović, prva dama pozorišta. Daje uvodnu reč o radu na predstavi. Potom Ćirilov i Mihiz, umetnički direktor i dramaturg, govore o komadu. Mala digresija; pominjem samo one kojih više među nama nema. Zatim, par konkretnih napomena daje Muci, reditelj. I posle njihovih priča o drami, počinje čitajuća proba. A za stolom - Zoran Radmilović (koga će kasnije zameniti Butković jer je otišao da snima seriju), Taško Načić, Bora Todorović, kao najmlađi Dragan Nikolić... Čitali su jedno dvadesetak minuta s toliko improvizacija, dobacivanja, upadica... da ih je Muci u jednom trenutku prekinuo i rekao: 'Dobro, dosta ste čitali, ajmo sad na piće, pa se vidimo na premijeri'. I, naravno, otišlo se na piće, u šali i zafrkanciji. E sad, niko nikad nije izgovorio, a jako su dobro svi znali da to ajmo na piće... istovremeno znači majčino ćemo mleko propljuvati ako treba, al‘ ćemo ga raditi za medalju. U to vreme uopšte ne bi trebalo da vam objašnjavam ovaj drugi deo, podrazumevao se. Sad je neophodno da objasnim, vi zapišete i opet je pitanje da l' će se u potpunosti razumeti."

Džaba vam novci, moji sinovci

Upoređujući stvaralaštvo nekad i sad, proslavljeni reditelj Dejan Mijač bespogovornim tonom citira Njegošev stih iz "Gorskog vijenca" koji kaže: "Iz gremena velikoga lafu izađ trudno nije".

- To, između ostalog, znači: bila je veća država, veća konkurencija, veća razmena energija... I to je davalo rezultate. Pogledajte na primer samo u sportu koje je rezultate postizala Jugoslavija. Nijedna od novih država nastalih njenim raspadom ne može ni da joj se približi. Nije reč ni o kakvom jugonostalgičarskom vapaju, nego o zakonomernostima, činjenicam... Talentima neko mora da se bavi, on treba da se brusi, mora da se oproba u velikoj areni, u velikoj konkurenciji. Pogledajte Srbiju - to je zemlja koja nema i ne zna svoju definiciji, ni političku ni stratešku, ne zna čak ni gde su joj granice. Iz te zbrke ne može ništa značajno proisteći. Zlatne epohe svuda u istoriji su se događale u zrelim i optimalno sitim društvima. Nikako u histeriji i beznađu. Neću da kažem da u banana državama nema talenata, da nema recimo umetnosti. Ima je, al nema ničeg što bi bila značajna, prekretnička, antologijska ostvarenja. Ne može da bude. To naše zlatno vreme, koje je naravno imalo i svoje druge strane, karakterisala je drugačija društvena klima, drugačiji odnos prema poslu, prema životu... A potreba za rezultatima kakvi su onda postizani postoji i danas. Recimo, nove generacije gledaju stare filmove, stare predstave ako postoje snimci... Više puta se gledaju uglavnom samo stari filmovi. Čak i američki. Amerika, koja je danas vodeća u svemu, na planu umetnosti zapravo nema ništa značajno da ponudi. Džaba vam novci, moji sinovci! Zašto? Društvo histerije i neizvesnosti, i automatski nema uslova. Umetnost traži stabilan vrednosni sistem, stabilan odnos. Kad kritikuje, traži delikatno skoro nevidljivu tačku iz koje proizilaze problem, i onda upozorava. A umetnost kao prateća pojava nečega što je realpolitika ili marketiška ujdurma, to je koješta - kaže Mijač.

Talenat i brušenje

U jednom neformalnom razgovoru, Mira Banjac je, govoreći o glumcima nekad i sad, kazala da je talenat bez sumnje redak, božiji dar i suštinski velika tajna, ali kao dijamantu brušenje, i talentu štogod treba da bi se u svojoj čudesnosti ispoljio.

- Veliki majstori su se nama bavili, usmeravali nas... Recimo, kažem mom velikom profesoru i reditelju Rakitinu kako hoću da igram neku ulogu. On mi odgovori da ću je igrati, da treba da je odigram jer je moja, ali za jedno dve-tri godine. Pre toga treba da odigram ovu i onu, treba da oblikujem neke slojeve svog glumačkog bića, da porastem do te uloge, pa onda dalje... Danas se mladim glumcima niko ne bavi na taj način - kaže Mira.

Gledajući fotografiju "Kafana kod besmrtnih", Jagoš Marković kaže:

- Gledam ovu sliku i divim im se kao što sam im se divio ceo život. Bili su veliki, bili su pravi, nesebični, velike ličnosti... Ključna reč je svest o zajedništvu, svest o slozi... to je ključno, jer to je ono bez čega nam nema ne samo napretka nego ni opstanka. Danas se izgubila svest da bez opšteg dobra nema ni pojedinačnog. U pitanju je drugačije vreme. I danas ima talenata! I to velikih! Ne fali nam dara, fali nam zajedništva, empatije, sistema vrednosti...

Onda je bilo sramota biti na ego tripu i bilo šta iz ega reći. Odmah si bio predmet sprdnje. Bilo je to daleko gospodskije vreme. Ovo naše grca u banalnosti, u bljutavoj privatnosti. Sada imamo kult (nazovi) slave, političkog tj. politikantskog pre svega, onda je bio kult ideje. Pre je bilo sramotno privatni život izlagati, a sad je to poželjno... Govorim načelno o vremenu.

Ali naši su glumci i sada bolji deo naše stvarnosti. Oni još uvek mnogo više nego mnogi drugi esnafi ne zaboravljaju da su etika i estetika nerazdvojne. Inače se u ovom vremenu, u ovom haosu koje traje jako dugo, ne bi zavesa podigla nijedno veče, ne bi da nema etike i danas.

Ondašnje vreme se neće ponoviti

Duško Kovačević ističe kako je u to vreme postojao ozbiljan odnos prema umetnosti u svakom smislu.

- Nije postojala ova današnja takozvana sloboda i demokratija u kojoj možeš da radiš i govoriš sve i svašta, i najveće gadosti, bez ikakve odgovornosti, bez osude, bez stida. Kad vidim ovu našu današnju demokratiju, počnem da žalim za ondašnjom cenzurom. Ondašnje se vreme neće ponoviti. Stvari su otišle u potpuno drugom pravcu. A mi pratimo veliki beli svet uglavom u onome što je u njemu najgore. Pa se još trudimo da budemo bolji, to jest gori od originala. Između ostalog, ubrzanje koje je došlo u naše živote pre svega je dokazalo onu staru narodnu - što je brzo, to je i kuso. Sve se pretvara u fast fud za oči i dušu. Lično, drago mi je i ponosan sam što sam živeo i radio s velikanima, što smo uspeli da uradimo stvari koje traju i dan-danas. Kolektivno smo verovali u istu ideju, istu priču, iste vrednosti. Bili smo posvećenici religije koja se zvala umetnost - priča Kovačević.

JUGOSLAVIJA: 14 razloga zašto mnogi žale za njom






Dok jedni  nalaze niz razloga zbog kojih tvrde da im je život u SFRJ bio bolj, drgi ni malo ne žale za Jugoslavijom. Ovo je lista od 14 razloga zašto je nekada bilo bolje!

Tržište

Racionalni ljudi žale za tržištem. Tržište od 22 miliona ljudi daje više prilika za zaradu. Omogućuje proizvodnju većih serija proizvoda sa nižim konačnim cenama. Carine i druge prepreke su manje. 

Socijalna prava

Zdravstvo i školstvo bili su besplatni. Liste za čekanje bile su kraće. Radno mesto je bilo sigurno kao smrt – praktično vam ga niko nije mogao oduzeti.

Milicija

Neke stvari koje vam današnja policija reši u roku nikad, milicija je rešavala u roku odmah. Nisu se preterano morali brinuti oko ljudskih prava, nezavisne kontrole, i slično. Pendrek su zvali "vaspitna palica".

Kontejneri

Nikada nijedan čovek nije u SFRJ viđen da kopa po kontejnerima. Danas nema kontejnera koji svakog jutra ne okuplja mnoge nesrećnike koji u njemu traže plastične boce i zavežljaje koje im ostavljaju dobri ljudi.

Takmičenje naroda

Jugoslavija je bila neka vrsta takmičarske arene za brojne narode. Svi koji su živeli u njoj takmičili su se s nekima drugima. To je uvek dobro ako se odvija u fer uslovima. Očito je da su, recimo, utakmice Zvezde i Dinama, Hajduka i Partizana, Hajduka i Zvezde – da se zadržimo samo na hrvatsko-srpskim relacijama – bile “više od igre”. Odigravale su se pred prepunim stadionima, uvek u uzavreloj atmosferi sudnjega dana.

Utakmice “velike četvorke” bile su tako magnetične da ih danas, kao argumet za obnovu jugolige, koriste čak i najfanatičniji protivnici Jugoslavije, npr. Ćiro Blažević, poznatiji kao Miroslav.

Omladinske radne akcije

Danas ljudi ne vole da rade ni kad im se plati – nekada su na radne akcije širom Jugoslavije hrlile hiljade i hiljade mladih ljudi kojima je to bilo jedinstveno iskustvo. Rad, kolektivno zajedništvo, idealizam, muzika, ljubav, žuljevi, disciplina, pobuna, simboli – sve je bilo na radnim akcijama, i što je najvažnije, odlazak od roditelja u svet slobode. Oni koji su bili na njima, i danas ih pamte kao jedno od najlepših iskustava života.

Kinematografija

Jugoslavenski filmovi su dobijali nagrade u Veneciji, Berlinu, Cannesu, Karlovym Varima, pa čak i Oskara.

Spoljni dug

Jugoslavija je 80-ih upalila sve crvene alarme zbog spoljnog duga koji je narastao na 20 milijardi dolara. Bila je to predratna situacija. Iako je reč o dugu države a ne opštem dugu, valja imati na umu da su današnje republike bivše Jugoslavije dužne preko 170 milijardi dolara.

BDP

Bruto proizvod većine država bivše Juge tapka u mjestu.

Stanoarsko pravo

Vrlo kratko: nije bilo moguće isterati iz stana ljude sa stanarskim pravom.

Krediti

Vrlo kratko: nekad su krediti zadavali glavobolju bankama a ne građanima, a 80-ih bi vrednost kredita zbog inflacije bila svedena na kutiju šibica. Naravno, nisu mogli svi dobiti kredit, ali oni koji su ga dobili bili su srećnici.

Zaposlenost

Nezaposlenost je bila i do četiri puta manja nego danas.

Krađa i korupcija

Bile su neuporedivo manje nego danas. Svi pojavni oblici, izuzev onih koji su vezani za prirodu sistema, postojali su kao zametak ovoga što se danas razvilo do čudovnišnih razmera. Neki pojavni oblici krađe i korupcije mogući su samo u kapitalizmu, poput menadžerskih kredita, kredita s deviznom klauzulom, uništavanja fabrika kako bi se dobili placevi, i sl.

 Kult bezličnosti

Osim kulta ličnosti vladao je i kult bezličnosti, pa su pojave individualizma bile osuđivane kao buržoaske. Igor Mandić s leptir mašnom početkom 70-ih bio je predmet opšteg društvenog zgražanja.

ENGLESKI STRUČNJAK TVRDI: Da je Jugoslavija preživela danas bi bila svetska sila






- Šta bi bilo da je Jugoslavija preživela? Sigurno je da bi svet danas bio potpuno drugačije mesto.

Za početak, zbog prisustva Pokreta nesvrstanih, Evropska unija bi bila daleko slabija i manje uticajna u svetu. Cela Evropa bi hrlila u Beograd, a iz njega u šest republika koje se danas tuku oko mrvica iz Brisela - piše Fil Batler u svom autorskom tekstu.

Svi smo svesni dve “činjenice”. Prvo, Jugoslavija se raspala zbog uplitanja Zapada kome nije odgovaralo da ima jaku i moćnu zemlju u srcu Evrope. Drugo, Jugoslavija se nikada ne bi raspala da jugoslovenski narodi nisu u sebi nosili seme tog raspada, da nisu bili plodno tle za propast.






Imajući obe te stvari u vidu, odlučili smo da vam prenesemonajzanimljivije delove autorskog teksta “Kako je Jugoslavija sirijanizovana pre 25 godina” Fila Batlera, britanskog stručnjaka za Istočnu Evropu.

Verujemo da će vas mnogi odlomci iznenaditi, a neki će vas i oduševiti zbog onog “šta bi bilo kad bi bilo”. Mnogi od vas, koji su živeli u toj bivšoj Jugoslaviji, možda će zatvoriti oči i plakati jer će shvatiti da su izgubili mnogo više od puke zajedničke države. Izgubili su svetlu budućnost kakva je mogla da bude.

“U alternativnom univerzumu, šta bi bilo da Jugoslavija i dalje postoji? U ovom današnjem ključnom trenutku istorije, apsolutno je neophodno da se pozabavimo dešavanjima u poslednjih 25 godina, a Jugoslavija i zapadna intervencija u njoj možda je najbolje mesto odakle treba da se krene.

Možete li da zamislite Evropu u kojoj je Jugoslavija jedan od najvažnijih igrača? Ja mogu.Jugoslavija je zapravo bila jedan od najvećih kulturnih i ljudskih eksperimenata u istoriji.

Formirana na međi bivše Austrougarske monarhije i Osmanlijskog carstva, Jugoslavija je spojila narode iz oba kulturna kruga na način koji nije viđen još od vremena Aleksandra Velikog.

Eksperiment je trajao nešto više od pola veka, a ideja je bila stvaranje jedinstvene države za sve južnoslovenske narode. Premda je Jugoslavija delimično bila geostrateški projekat Britanije i Francuske sa ciljem obuzdavanja Nemačke, u osnovi je to bila razumna i pravedna ideja.

Odredbe Krfske deklaracije su pozivale na stvaranje ustavne monarhije slične engleskoj, i iako je kralj Aleksandar u jednom trenutku suspendovao ustav i izbore, ovaj projekat je i dalje obećavao.Rat, političke mahinacije, unutrašnji i spoljašnji pritisci su se okomoili na ovu svetsku silu u usponu i kao što to obično biva u ovakvim eksperimentima, autoritarna vlast je postala neophodna i čak poželjna.

Kada je na vlast došao nacionalni heroj, diktator i globalni “selebriti”, Josip Broz Tito, Jugoslavija je na svetsku scenu izašla u punom kapacitetu. Njegova uloga u osnivanju Pokreta nesvrstanih je bila i velikodušna i ekstremno značajna, posebno za narode same Jugoslavije; uostalom, njeni temelji su položeni upravo u Beogradu 1961. godine.

Kada se na raspad Jugoslavije gleda iz ove perspektive, vidi se geostrateško razmišljanje Vašingtona i nikome nisu potrebni tink-tenk instituti da bi spoznali zbog čega je predsednik Bil Klinton čekao 1995. godinu da bi intervenisao u Bosni. Klinton je zapravo samo nastavljao politiku destabilizacije jugoslovenskog socijalizma, koju je utemeljio njegov prethodnik Džordž Buš Stariji.

Sada znamo da su pobunjenici koje je tajno obučavala Amerika odigrali ključnu ulogu u rasparčavanju te regije putem organizacije poznate kao Atlantska brigada sastavljena od oko 400 boraca, koja se na Kosovu borila rame uz rame sa OVK.

Priča jednog Francuza koji je obučavao pripadnike Atlantske brigade podseća na ono što se poslednjih godina dešavalo u Ukrajini, Libiji i Siriji. Vide se obrasci koji nas vode kao istini: užasna polja smrti u legitimnoj državi Jugoslaviji, investitori koji otimaju ono što je preteklo, mrlje na rukama američkih predsednika, britanskih lordova i neonacističkih nemačkih industrijalaca.

Jugoslavija je postala šablon za Avganistan, Irak, Arapsko proleće i Ukrajinu. Priča o genocidu u ime demokratije je previše odvratna da bi se o njoj govorilo. Većina ljudi u ovim nacijama je vraćena 200 godina unazad, u vrstu srednjovekovne egzistencije bez nade. Jedini izlaz bivši Jugosloveni danas vide, prirodno, u EU i NATO-u.

SFRJ NOSTALGIČARI Veterani, sećate li se kako je glasila svečana obaveza JNA?










Svečano se obavezujem da ću braniti nezavisnost, ustavni poredak, nepovredivost i celokupnost Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i da ću čuvati i razvijati bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti.

Uvek ću savesno i disciplinovano izvršavati obaveze i dužnosti branioca svoje samoupravne socijalističke domovine i biti spreman da se borim za njenu slobodu i čast, ne žaleći da u toj borbi  dam i svoj život.



Socijalistička Republika Crna Gora








Socijalistička Republika Crna Gora nalazi se uz jadransku obalu i ima površinu od 13.712km2 na kojoj živi 585.000 stanovnika. Od ukupnog broja stanovnika 68% je Crnogoraca, 13% muslimana, 6% Albanaca, 5% Srba, 6% Jugoslovena i 2% ostalih.Konfiguracija terena je planinska sa ravnicom u predjelu Titograda. Od rijeka su najveće Morača i Tara a Skadarsko jezero se nalazi na granici sa Albaniom. 
Glavni grad Titograd se nalazi na obalama rijeke Morače a jos veći gradovi su Nikšić, Cetinje, Bar, Budva, Herceg Novi, Ivangrad, Bijelo Polje. Herceg Novi se nalazi u prekrasnom podruciju Boke Kotorske gdje su planine i more načinili jedan od najljepših zaliva. Iznad zaliva nalazi se Lovčen sa poznatim Njegoševim mauzolejom. 



Kroz istoriju Crne Gore stalno se ističe borba ka slobodi naroda Crne Gore. Crnogorci su poznati po svom rodoljublju koje nisu slomili ni Osmanijsko carstvo ni mletački osvajaći. U 2. sv. ratu narodi Crne Gore su se digli 13 jula 1941 u borbu protiv okupatora i domačih izdajnika i time još jednom pokazali da ne dozvoljavaju okupatorsku čizmu na crnogorskoj zemlji. 

Poslije rata se naglo razvijaju turizam i industrija. SR Crna Gora kreće krupnim koracima ka savremenom svijetu. Postižu se veliki uspjesi na svim podrucijima a narocito u prvoj polovini 70-tih godina kad je izgrađena pruga Beogrd-Bar. Tada dlaze do izrazaja razvoj i prosperitet tog kraja.
Nažalost u zemljotresu 15. aprila 1979. u Crnoj Gori razvoj biva na momenat prekinut. Strahovita razaranja i ljudske žrtve zadesile su tog 15. aprila šire područije bokokotorskog zaljeva. Upučuju se apeli za pomoć i uz akciju cjelokupnog naroda SFRJ ubrzo se posljedice zemljotresa prevazilaze i nastavlja se sa izgradnjom.

25. maj DAN MLADOSTI






25. maja 1945. godine CK KPJ organizuje proslavu u čast Josipa Broza Tita. Predlog omladine Kragujevca da se u proslavu uvrsti nošenje Štafetne palice kroz cijelu Jugoslaviju se prihvaća. Prvu štafetnu palicu sa rođendanskim čestitkama Tito prima u Zagrebu 1946. godine. Od tada pa do 1956. godine štafetne palice Tito prima ispred Belog Dvora u Beogradu.

Omladinska organizacija, na Titovu inicijativu, 1957. godine donosi odluku da se 25. maj proslavlja kao Dan Mladosti. Iz Titovog rodnog mjesta te godine 5. maja krece prva štafeta mladosti. Za 20 dana nošena hiljadama ruku omladinaca širom Jugoslavije konačno stiže do stadiona JNA gdje je najbolji omladinac uručuje u ruke drugu Titu. 


Ta tradicija se nastavlja sve do 1979. godine. Prvu štafetu mladosti, te davne 1957. godine je drugu Titu uručio Miko Tripalo a posljednju koju je Predsjednik Tito primio je bila iz ruku omladinke iz Prištine Sanije Hiseni 1979. godine. 1980. godie štafeta mladosti prekida svoj put i donosi se na odar druga Tita u Skupštinu SFRJ. Poslije Titove smrti štafetnu palicu omladinci uručuju predsjedniku CKNOJ. Posljednja štafeta mladosti je bila 1987. godine. Tu štafetu je predsjednik Omladine Jugoslavije Haimu Redžepiju uručila učenica iz Gnjilana Rejmonda Bročaj. Povodom proslave Dana Mladosti 1987. godine, omladinci iz SR Slovenije u ateljeu "Novi kolektivizam" iz Ljubljane prave plakat koji je plagijat nacističkog plakata "Treči rajh" Riharda Klajna. Tako izbija javna rasprava koja dovodi do ukidanja nošenja štafete mladosti. Sljedeće godine se zadnji put održava proslava Dana Mladosti prije raspada zemlje.


Međutim 16 godina poslije u malom crnogorskom gradicu Tivtu organizuje se 2004. godine ponovo proslava Dana Mladosti u organizaciji "Generalnog konzulata SFRJ" iz Tivta. Ta manifestacija se nastavlja a posjeta koja je iznad svih ocekivanja je najbolji dokaz želje građana za njenim održavanjem.

nedjelja, 28. kolovoza 2016.

Službe u JNA










U JNA su postojale sljedeće službe:

Tehnička služba koja je imala za zadatak da pravovremeno sprovodi tehničko obezbjeđenje oružanih snaga u mirnodopskim uslovima, u toku mobilizacije i uslovima borbenih dejstava. Ugrađena je bila u sve rodove i vidove JNA i TO.


Građevinska služba je imala zadatak izgradnje svih objekata za smještaj ljudstva i opreme i naoružanja, sanitetskih objekata, stanova, objekata za odmor i rekreaciju i sl. Služba je u svome sastavu formirala snažna vojnograđevinska preduzeća i vojne jedinice koje su odigrale značajnu ulogu u izgradnji kapitalnih objekata vojne industrije. Graševinska služba je širokom saradnjom sa naučnim i društvenim zajednicama značajno doprinjela razvoju jugoslovenskog građevinarstva.

Indetanska služba je još u NOB-u imala važan zadatak obezbjeđivanja sredstava potrebnih za život i borbu pripadnika jedinica naše vojske. Rukovodila je svim jedinicama za transport, snabdjevanje i remont. Poslije rata je dobila zadatak da jedinice JNA snabdjeva hranom, odjećom, logorskom opremom i drugim potrebama. U svom radu je usko surađivala sa ustanovama JNA i naučnim institucijama u SFRJ.




Saobraćajna služba je organizovana 1942. godine kad je pri Vrhovnom štabu NOV i POJ-a formiran Tehnički odsjek sa sekcijama za gradnju puteva i regulisanje saobračaja na oslobođenoj teritoriji.Poslije rata ona je prisutna u svim funkcijama komandi i aktivnostima jedinica. Stanje putne i željezničke mreže i mreže plovnih puteve, te organizacija regulisanja i kontrole putnog saobraćaja i transporta važan su element za pravilno djelovanje jedinica JNA i TO.

Sanitetska služba je važan faktor u savremenoj ratnoj taktici gdje bi upotrebom savremenog oružija došlo do velikog broja ranjenih. Da bi dosljedno ispunjavala svoju namjenu sanitetska služba je bila osposobljena za ratnu hirurgiju, organizaciju trijaže i pružanja prve pomoći u uslovima masovnog ranjavanja, organizaciju sistema sanitetske evakuacije, organizaciju i raspored ambulanti i bolnica za liječenje ranjenih, kontuzovanih i zahvaćenih epidemijom. Vojnomedicinska akademija u Beogradu se afirmisala raznovrsnim zahvatima, naučnoistarživačkim radom, podizanjem medicinskog kadra i saradnjom u međunarodnim razmjerama.

Veterinarska služba ima zadatak staranja o zdravlju stoke i ispravnosti mesa i mesnih priozvoda. U saradnji sa naučnoistraživačkim institucijama i veterinarskom službom u građanstvu organizuju sprečavanje stočnih bolesti i epidemija.


Finansijska služba se starala da se racionalno i ekonomično raspoređuju finansijska sredstva kako bi se maksimalno povećala borbena spremnost armije. Finansijska služba je bila organizovana kao jedinstveni sistem u svim komandnim nivoima. Uvedena je primjena elektornskih računara tako da je ručni
administrativni rad bio sveden na minimum.

Administrativna služba je bila važan činilac u sistemu rukovođenja i komandovanja. Osavremenila je organizaciju, tehnologiju i tehniku rada, obavljala je administrativno-tehničke, kancelarijske i arhivske poslove, službenu prepisku, vojnopoštanski saobraćaj i štamparsku djelatnost.

Pravna služba JNA je nastala i razvijala se u toku NOR-a, sa zadatkom da krivično pravnim mjerama štiti oružane snage i njene interese od svih oblika neprijateljske djelatnosti. Bila je izgrađena u cjeloviti sistem sudskih organa, vojnih tužilaštava i pravnih organa.

Geodetska služba JNA je imala zadatak da planira, organizuje i izvodi geotopografsko obezbjeđenje oružanih snaga. Na tim poslovima je sarađivala sa komandama i ustanovama JNA, organima civilne geodetske službe i naučnim institucijama u zemlji.

Muzička služba je imala zadatak da njeguje muzičku kulturu i stvaralaštvo u JNA i da kroz muzičke programe i manifestacije razvija patriotizam i ljubav prema zemlji i da širi bratstvo i jedinstvo. Vojni orkesti i Umjetnički ansambli su bile profesionalne muzičke ustanove i osnovni nosioci muzičkog
života u JNA.

Vidovi, rodovi i službe u JNA









Vidovi, rodovi i službe u JNA

U JNA su razvijeni bili svi vidovi, rodovi i službe koje su potrebne jednoj modernoj i razvijenoj armiji. To je podrazumjevalo Kopnenu vojsku (KoV), Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušnu odbranu (RV i PVO) i Ratnu mornaricu (RM). Od rodova su bili zastupljeni sljedeči: pješadija, artireljija, artiljerijsko - raketne jedinice PVO, oklopne jedinice, inžinjerija, ABHO jedinice i jedinice veze. Od službi su postojale: tehnička, građevinska, intendanska, saobraćajna, sanitetska, veterinarska, finansijska, administrativna, pravna, geodetska i muzička. Svi rodovi i vidovi su usklađeni sa koncepcijom ONO i na tako zasnovanoj ratnoj doktrini odbrane zemlje.


Kopnena vojska




Glavni vid oružanih snaga SFRJ je bila kopnena vojska kao osnovni činilac realizacije koncepta ONO u slučaju agresije. To je činilo osnovnim nosiocem oružane borbe i jak oslonac ostalim vidovima JNA i TO. KoV prima na sebe udar glavnine agresorske armije i bitno utiče na ishod odbrane zemlje. Uz uspješnu saradnju sa RV i PVO u vazdušnom prostoru kao i sa RM na moru pojačava se snaga, efikasnost i pokretljivost KoV. Zahvaljujući svojoj pokretljivosti i sposobnostiu da se prilagodi KoV je sposobna da vodi rat primjenjujuči različite vidove i oblike borbenih dejstava. Obzirom na njene opšte karakteristike ona je sposobna da izvodi borbena dejstva od najkrupnijih strateških razmjera pa do partizanskog načina ratovanja. Time je sposobna da se prilagodi trenutnoj situaciji na terenu.




Pješadija

Najmasovniji rod u JNA je bila pješadija. Osnovna doktrina SFRJ da je čovjek bio i ostao osnovni činilac u ratu se najviše ostvarivao u pješadiji. U JNA pješadija nije bila klasična jer od samih početaka njenog razvoja 1941. šabloni i dogme su bile strane njihovim pripadnicima. Iako se borio kao pješak ispoljavao je veću preduzimljivost i inicijativu nego pješaci klasičnih armija. Svestranost je cijelo vrijeme odlikovala našeg pješaka. Vatrena moć, zahvaljujući modernom naoružanju, sve je više rasla što je omogučavalo da ispješno vodi borbu protiv žive sile, tenkova, utvrđenja, helikoptera i aviona u niskom letu. Takođe se razvila i motorizovana pješadija što je omogučavalo veliku pokretljivost i brza dejstva. Posebna vrsta pješadije su bile granične jedinice koje su imale zadatak da obezbjeđuju nepovredivost državne granice.



Artiljerija

U početku NOB-a naši narodi su započeli borbu bez srtiljerijskog oružija ali su vremenom u borbenim akcijama zaplijenili prve topove kalibra 75 mm tako da je oktobra 1941. formirana prva artiljerijska jedinica. To je bio početak stvaranja artiljerije JNA. Kasnije je započela u partizanskim radionicama i proizvodnja oruđa od kojih su najpoznatiji bili “top mušar” od 38 mm, “top jarac” od 45 mm, “kordunaški top” od 62 mm i sl. Tek u toku 1944. je počela da pristiže od saveznika pomoć u artiljerijskom oružiju. Od oktobra 1944. direktivom vrhovnog komandanta maršala Tita, artiljerija se organizaciono-formacijski učvršćuje. Formiraju se artiljerijske jedinice i štabovi, škole i tečajevi.



Poslije rata artiljerija je postala moćno sredstvo pružanja vatrene podrške jedinicama KoV i RM. Iako su materijalne mogučnosti bile ograničene ulagana su znatna sredstva u razvoj proizvodnje novog naoružanja, tehnike i opreme. SFRJ je zahvaljujući tome imala fabrike za proizvodnju svih vrsta artiljerijskih oruđa i opreme. Takođe je borbena moć naših jedinica bila povećana artiljerijsko-raketnim naoružanjem koje je veoma efikasno u borbi protiv neprijateljskih punktova na večim odstojanjima. Artiljerija je bila sposobna da da vatrenu podršku operativnim jedinicama i da vodi neposrednu protivoklopnu, protivdesantnu i protivartiljerijsko-raketnu borbu. Time ostvaruje veliki uticaj na ishod i tok borbenih dejstava.


Artiljerijsko-raketne jedinice PVO

Razvoj ARJ PVO započeo je tokom NOB-a i zajedno sa lovačkom avijacijom činila je jednu od glavnih spona protivvazdušne odbrane zemlje. Njen razvoj je najočitije pokazan  27. марта 1999. kada su jedinice ARJ PVO u toku agresije NATO vojske oborile ponos američke avijacije “nevidljivi” F117A, što do tada a ni i poslije nije nikome pošlo za rukom da uradi. Tehničku modernizaciju je pratilo i usavršavanje organizacijsko-formacijskog ustrojstva, normativno regulisanje upotrebe jedinica, osposobljavanje njenih pripadnika i visok stepen borbene gotovosti jedinica. Uvođenjem u naoružanje novih sistema PVO vatrena moć je višestruko bila povećana. Od 2. juna 1975. godine ovaj rod je dobio naziv Artiljerijsko-raketne jedinice PVO. Rod je bio jedinstven bez obzira u kojem se djelu otužanih snaga nalazio. Nov sistem vazdušnog osmatranja obezbješivao je ćilavost PVO i dejstvo ARJ u svakoj situaciji.

Oklopne jedinice 

NOB je započet bez tenkova ali smo na kraju rata imali dvije tenkovske brigade, nekoliko tenkovskih četa, odreda i bataljona. Naredbom vrhovnog komandanta maršala Tita 16. juna 1944. godine u Italiji se formira prva tenkovska brigada naoružana tenkovima tipa “stjuard” koja je preko Visa prebačena na dalmatinsku obalu odakle je krenula u borbe za oslobođenje Dalmacije, BiH, Istre i Trsta. U oktobru 1944. godine u SSSR-u je formirana Druga tenkovska brigada naoružana tenkovima tipa T-34. Od marta 1945. godine je učestvovala u borbama na sremskom frontu i za oslobađanje Slavonije i Zagreba. 1945. godine je počela sa radom Tenkovska oficirska škola i Vojno učilište u kojima se vrši školovanje starješina za oklopne jedinice, samohodnu artiljeriju i tehničke slućbe. Kasnije su te ustanove prerasle u Školski centar oklopnih jedinica. Pored školovanja kadrova tekla je i tehnička modernizacija oklopnih jedinica, Uvedeni su tenkovi M-47 i “Paton” a kasnije i savremeni tenkovi T-54 i T-55. Pored tog se uvode i transporteri tipa T-60, BVP M-80 i druga borbena sredstva domaće izrade i konstrukcije. Bila je sposobna da vodi borbe kako protiv ciljeva na zemlji tako i u vazduhu. Pomoću amfibija, transportera i automobila koje su vodene prepreke lako savlađivale iyviđačke jedinice su obavljale svoje zadatke. Sve to je dovelo do povećaja maevarske i udarne moći oklopnih jedinica i mogućnosti kretanja na svim terenima i u svim uslovima.




Inženjerija

Nastala je u toku NOB-a a poslije rata se stalno usavršavala tako da je bila opremljena najsavremenijim tehničkim sredstvima. U sastavu inžinjerije su i namjenske jedinice kao što su izviđačke, pionirske, putne, mosne, pantonske, amfibijske, jedinice za utvrđivanje, aerodromske, hidrotehničke, maskirne i inžinjerijsko-građevinske jedinice. Inžinjerijske jedinice su pored osposobljenosti za ratne svrhe dale veliki doprinos u izvođenju radova u mirnodopskoj izgradnji zemlje. Inžinjerija je u svom posjedu imala veliki broj sredstava mehanizacije (skreperi, dozeri, grejder i sl) pontonske i lansirne mostove, čamce, amfibijske skele i sl. za savlađivanje vodenih prepreka, urešaje za pronalaženje vode, pročišćavanje i urešenje objekata za vodu, sredstva za maskiranje objekata, izradu maketa i maskirno bojenje. Največi broj sredstava je stvoren u našim ustanovama i proizveden u našim fabrikama.

ABH odbrana

Da bi se ljudski životi zaštitili od raznih hemijskih dejstava i NHB oružija osnovana je ABH odbrana. Ona čini skup mjera i postupaka koje poduzimaju kako pojedinci tako i jedinice oružanih snaga, a njena efikasnost se zasniva na masovnoj primjeni formacijskih i pririučnih sredstava ABHO. Specijalizovani dio čine jedinice ABH odbrane i jedinice vidova, rodova i službi, sredstava i oprema za izvršenje posebnih zadataka. Te jedinice se djele na: jedinice za RHB izviđanja, labaratorisko-dozimetrijske jedinice, jedinice za dekontaminaciju žive sile, tehnike i zemljišta, odjeće i druge opreme. U opremi tih jedinica su se nalazile: automobili-cisterne, kompleti za dekontaminaciju, uređaji za dekontaminaciju odjeće i druge opreme i druga potrebna tehnička sredstva. Tako organizovana i opremljena ABH odbrana omogučavala je našim snagama uspješno vođenje borbe i kad neprijatelj upotrebljava NBH oružija.


Veza

Sastavni dio svih komponenti oružanih snaga je veza. Ona je ujedno bila i dio sistema veza u SFRJ prilagođenog koncepciji ONO i DSZ. Bila je razvijena radio, radio-relejna, žičana, podvodna, kurirska i signalana veza. Savremeni uređaji veze su sigurniji u svome radu a lakši su za rukovanje i transport. Radio-veze su se koristile u jedinicama, komandama, štabovima i ustanovama svih rodova, službi i vidova oružanih snaga i struktura ONO. 85% tih sredstava su bili domaće proizvodnje. Uvođenjem digitalizacije koristile su se radio-troposferske i laserske veze na vodovima sa optičkim vlaknima. Vršilo se stalno osavremenjivanje u obuci i školovanju pripadnika ovog roda.




Granične jedinice

15. avgusta 1944. godine odlukom Nacionalnog komiteta oslobođenje Jugoslavije i Vrhovnog komandanta, maršala Tita, formiran je Korpus narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ). U toku rata i neposredno poslije trebalo je uništiti domaće izdajnike i omogućiti nesmetani razvoj zemlje i očuvati objekte od sabotaža i diverzija i obezbjeđivati tek oslobođene granice.Sve te zadatke KNOJ-a uz pomoć naroda i OZN-e uspješno su izvršili. Za njih rat nije prestao ni 9. ni 15. maja 1945. godine, već je nastavljena borba sa podmuklim neprijateljem. U tim sukobima živote su izgubila 1 104 pripadnika KNOJ-a. Reorganizacijom KNOJ-a u granične jedinice 1953. godine obezbjeđivanje državne granice je postao imperativni zadatak tih jedinica. One su se i u miru nalazile u punoj borbenoj gotovosti kao najistureniji dijelovi JNA. Podatak da je u SFRJ bilo 85 pograničnih opština sa oko 2 475 sela i naselja sa oko 1 600 000 građana ili oko 8% cjelokupnog stanovništva SFRJ govori dovoljno kolika je to odbrambena snaga bila. Graničari koriste iskustva iz NOB-a a odlikovalo ih je drugarstvo, povjerenje, odgovornost, hrabrost, snalažljivost i požrtvovanje.

Ratna mornarica


Početak izgradnje flote koja bi bila u stanju da odbrani našu obalu i otoke počela je odmah nakon drugog svjetskog rata. Preduslov je bio obnova brodogradilišta, luka i drugih objekata pomorske privrede. Pomorska industrija u Kraljevini Jugoslaviji je bila je nerazvijena a i u toku rata je bila velikim dijelom uništena. Ratna mornarica je po završetku rata imala veliki posao da iz Jadranskog mora skloni oko 8 500 mina i više od 600 potopljenih brodova. Da bi to uspješno bilo obavljeno već 1946. godine počinje redovno školovanje kadrova, 1947. otpočinje serijska izgradnja prvih ratnih brodova, 1951. započinje ispunjenje prvog flotnog programa a već 1953. je osnovana Prva eskadra. Uvođenjem najsavremenijih brodova u sastav RM 1965. godine započinje nova era. Od te godine uvode se raketne topovnjače, novi torpedni čamci, raketni čamci, nove podmornice a i na postoječim brodovima se vrši modernizacija naoružanja. Nova oružija koja su podešena da sama otkrivaju cilj, preračunavaju elemente i dejstvuju je predstavljalo suštinsku promjenu u taktici ratovanja. Obalska odbrana u sastavu RM usko sarađuje sa flotom, KoV, RV i TO na obali i otocima što je činilo cijelinu odbrane neposrednog zaleđa , a i čitave dubine državene teritorije. Jedinice obalske službe osmatranja i javljanja su bile opremljene savremenom mrežom pokretnih i stacioniranih jedinica tehničkog osmatranja kojima je bio pokriven cijeli Jadran. Udarna snaga obalske odbrane su bile jedinice mornaričke pješadije koja je sa najsavremenijom tehnikom bila u stanju da brzo i efikasno stupi u borbu na svakom dijelu obale i otoka.




Riječna ratna flotila

Mreža unutrašnjih plovnih puteva u SFRJ je bila 2 066 km. Riječna flotila je imala zadatak da sačuva taj važan resurs. Opremljena najsavremenijim brodovima izgrađenim u domačim brodogradilištima taj zadatak je uspješno ispunjavala. Zahvaljujuči njima naša trgovačka flota od 1 191 plovne jedinice sa 635 535 tona nosivosti je bezbjedno obavljala svoje radne zadatke. Na tim plovnim putevima se nalazilo i 12 brodogradilišta i 75 pristaništa. Riječna flota je započela svoj razvojni put još za vrijeme NOB-a. Počelo se od uspostavljanja ilegalnih prelaza na Dunavu, Savi, Tisi, Dravi, Drini i Kupi da bi se kasnije prešlo i na prepadna dejstva. U toku NOB-a Riječna ratna flotila je prevezla preko 800 000 ljudi, 9 500 motornih vozila i tenkova, 8 900 kola i 70 000 tona raznog materijala. Očistili su plovne rijeke i kanale od 1 130 mina a teže je oštetila 5 a lakše 43 neprijateljska plovna objekta.
Drug Tito je bio čest gost Ratne mornarice. Prisustvovao je svim poslijeratnim pomorskim manevrima a na brodu Galeb proveo je 496 dana i na svojim putovanjima mira preplovio 86 000 nautičkih milja.

Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana


RV i PVO predstavljaju jedinstvenu strategijsko-operatvinu grupaciju oružanih snaga kojoj je bilo dodjeljeno teritorijalna a i trupna protivvazdušna odbrana, kao i podrška KoV-a, RM i TO. U skladu sa tom namjenom, zadaci su bili: prevlast u vazdušnom prostoru, pružanje vatrene podrške KoV, RM i TO, izviđanje iz vazduha, prevoženje i održavanje veza. Da bi uspješno ispunila te zadatke RV i PVO je bila organizovana u združene službe i rodove : avijacija, koja je bila sastavljena od lovačke, lovačko-bombarderske, izviđačke, leke borbene, transportne, lake avijacije i helikoptera višestruke namjene. i artiljerijsko-raketneih jedinica. Specijalni sastavi RV i PVO bili su: jedinice za vazdušno osmatranje, javljanje i navođenje, jedinice za vezu, za elektronsko ometanje, vazduhoplovnotehničku službu, meteorološku službu i sl. Glavnu snagu RV i PVO činili su visoko obrazovani kadrovi. Titovom idejom oslanjanja na sopstvene snage karakterisalo se i naoružavanje RV i PVO tako da su u naoružavanje RV i PVO počeli da se uvode avioni domaće proizvodnje koji su predstavljali veliki uspjeh naših konstruktora i radnika u vazduhoplovnoj industriji. 1959. godine je uvedena reorganizacija RV i PVO što je uslovilo mnoge materijalne, kadrovske, tehničke, organizacijske i operativno-koncepcijske promjene.





 Uvode se nadzvučni lovci presretači, formiranje raketnih jedinica (24. novembar 1962. formiran prvi raketni puk PVO) kao i usavršavanje sistema za funkcionisanje službe VOJIN, elektronskog ometanja i sl. Avioni domače proizvodnje su bili “Galeb” (školski avion iz kojeg su nastale i druge varijante), “Jastreb” (jednosjedni mlazni avion za podršku trupa i za izviđanje) i “Orao” koji je rađen u koprodukciji sa Rumunijom. Krajem 80-tih godina su vrsene pripreme i za izgradnju novog modela aviona ali raspad SFRJ je to spriječio. Pored izvršenja zadataka u namjenskoj ulozi, RV i PVO su zajedno sa narodom učestvovali u otklanjanju posljedica elementarnih nepogoda, letjeli u službi spasa, učestvovali u naporima zajednice za jačanje privrede a i pružali su i druge pomoći. Tako npr. Vazduhoplovnomedicinski institut pružao je svoje usluge i civilima. Pripadnici helikopterskih jedinica, za račun privrede, prevoze teret i do najnepristupačnijih terena.



Teritorijalna odbrana

TO je bila dio jedinstvenih oružanih snaga i najširi oblik organizovanja radnih ljudi i građana za oružanu borbu. Snage TO su pokrivale cjelokupnu teritoriju SFRJ. One su bile predviđene da dejstvuju u saradnji sa JNA. TO se sastojala od jedinica, ustanova, štabova i drugih oblika organizovanja građana za opštenarodni oružani otpor. Nažalost 90-tih godina, početkom građanskog rata, su se odvojile od jedinstvene komande i počele samostalnu aktivnost.

Obuka omladine

Od 1975. godine uvodi se organizovano je vaspitno obrazovanje omladine za zadatke ONO i DSZ. Od 5. razreda osnovne škole (predmet “prva pomoć i zaštita”) pa do najviših oblika obrazovanja uvodi se nastava ONO i DSZ. U srednjim školama se uvodi predmet “odbrana i zaštita” a na fakultetima i višim školama “opštenarodna zaštita i društvena samozaštita SFRJ”. Od 1976. do 1978. godine studenti prve godine su imali šestodnevnu obuku u centrima pri jedinicama JNA. To je ukinuto jer su mladići bili dužni ići na odsluženje vojnog roka poslije završene srednje škole. Nastavni kadrovi se školuju na fakultetima u Zagrebu, Skoplju, Ljubljani i Beogradu. Godišnje se upisivalo oko 1 800 studenata na taj smijer studija. Prve generacije su diplomirale 1980. godine.