subota, 6. svibnja 2017.

Zimske Olimpijske igre, Sarajevo, 8.-19.02.1984.









Alo matori! Sjećate li se … Naravno da ne! Izlapeli, odlepili, pomrli …, a tek je 33 godine prošlo od kad smo bili svjedocima Olimpijskih igara koje je SFRJ dobila u jakoj međunarodnoj konkurenciji. Tada kao i sada to su bile prave političke igre – dobiti ih nije bila šala, one su izborene reputacijom koju je imala SFR Jugoslavija. Jesmo li mi to sanjali ili nam se to stvarno dogodilo …

Je, nije greška, prije neki dan bila je 33. godišnjica od otvaranja 14. zimskih Olimpijskih igara u ZETRI, Sarajevo, Jugoslavija. Vele svjedoci – nikad takve igre do tada, mislim zimske. Nema tko nije došao … čak i oni koji snijega nisu vidjeli – došli su. Došli su da se druže, da se igraju – u Sarajevo, u Jugoslaviju… U grad u kojem pored minareta i džamija, stoje katedrale, sinagoge, hramovi svih vjera … jedno pored drugih, kao i ljudi koji jedni s drugim dijele ulicu, zgradu, šetnicu, park, školu, vrtić …

Nikad prije niti poslije nisu se sportaši svijeta tako družili sa domaćinima.

A sada nema više igre, samo bitka i pobjeda, a za tu pobjedu – ubi, satri protivnika. Olimpizam je smijurija …

Maskota zimskih Olimpijskih igara u Sarajevu bio je Vučko. Pitomi i dobrodušni vuk. Narodna poslovica veli da vuk dlaku mijenja ali’ ćud ne?! Nije vuk kriv, a najmanje Vučko, mi smo ti koji smo promijenili i dlaku i ćud.

Pjesnik Enes Kišević opisao je Olimpijadu i sportove zimske olimpijade u Sarajevu iz vizure Vučka.









Nema komentara:

Objavi komentar