80 istarskih maslina ‘napisalo’ Tito: ‘Rezati? Ni slučajno. Nitko se ne buni’

Ako lik i djelo Josipa Broza Tita izazivaju kontroverzije, načelnik kaže da dosad do njih nije došao nijedan jedini prigovor.

“Nama Tito ne smeta, važne su masline. Maslina ne zna za povijest, ali govori o povijesti”. Govori nam to Nivio Stojnić (IDS), načelnik općine Tar-Vabriga, koja na svojem teritoriju ima jedinstven maslinik – 80-ak stabala posađenih tako da tvore natpis “Tito”.

Malo je tko znao u Hrvatskoj – za razliku od stranih turista kojima je to atrakcija – da točno na razmeđu Tara i Vabrige nedaleko od Poreča postoji “Titov maslinik” – dok fotografiju iz zraka nije objavio Ivan Jakovčić uz poruku: “Neka Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću odluči i o sadnji maslina u Istri – regiji broj 1 u svijetu po kvaliteti ulja!”

Titove godine

– Slovo T na privatnom je zemljištu, a ostatak ITO na općinskom. Stabla su posađena 1983. ili 1984. godine, bilo je to davno – objašnjava načelnik. Ne zna se ni tko ih je točno zasadio. I ne, ne namjeravaju maknuti maslinik. Neki stariji mještani sjećaju se da je to bilo u sklopu akcije “88 stabala za druga Tita”, masovnog sađenja stabala i – ako nije bilo mjesta – ruža i cvijeća. Akcija je pokrenuta 1981., godinu dana nakon smrti Josipa Broza, a broj 88 simbolizirao je Brozove godine.

– Riječ je o maslinama, a mjesto smo u kojemu se od pamtivijeka proizvodi kvalitetno maslinovo ulje. Maslina je nešto što nam pripada – dodaje načelnik.

Iako lik i djelo Josipa Broza Tita izazivaju kontroverzije, načelnik kaže da dosad do njih nije došao nijedan jedini prigovor. Možda zato što se natpis vidi samo iz zraka. Ali, dodaje, po njemu u masliniku i nema ničega spornog.

Povijest je povijest

– Mislim da nema ni razloga da se ne netko žali. Riječ je o povijesti, htjeli mi to ili ne, bila ta povijest lijepa ili ne – objašnjava Stojnić.

No za poseban maslinik i te kako znaju strani turisti. I dolaze ga posjetiti.

– Natpis je atrakcija među stranim gostima. Koliko ih je došlo s fotografijom iz zraka i pitalo gdje se točno nalazi taj maslinik – kaže nam Genowefa Kuzmanović, Poljakinja koja je preko Švedske došla u Tar krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Maslinik je u njezinu susjedstvu tada već postojao. Nasad se, dodaje, jako pazi i čuva. Kad se radila kanalizacija, pazilo se da je “provuku” tako da ne ošteti stabla.

– Rezati? Ni slučajno. Nitko se i ne buni. Tito je iznimno važan Istranima – kaže Genowefa i dodaje: – A i maslina je sveto drvo.