“Bosna i Hercegovina mora biti ravnopravna republika najmanje onoliko koliko su to Srbija i Hrvatska. I drugo, Muslimani moraju biti apsolutno ravnopravan narod, u mjeri koliko su to Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini”.
(Tito, novembar 1943.)
Bosna i Hercegovina je u toku tog rata dala od sebe sve što je mogla dati ... Najviše je u Bosni porušeno sela, gradova; najviše je uništeno inventara seljaka; najviše je uništeno imovine našeg naroda u Bosni i Hercegovini; najviše je palo i žrtava na tlu Bosne i Hercegovine...”
(Tito, novembar 1945.)
Bosna i Hercegovina ne može pripadati ni ovom ni onom, već narodima koji je od davnina nastanjuju. Uostalom, to njima nije niko poklonio, već su to sami izborili u narodnooslobodilačkoj borbi u kojoj su masovno učestvovali. Bilo je to jedino moguće i srećno rješenje, ne samo za narode Bosne i Hercegovine, već i za našu zajednicu u cjelini. U prošlosti je Bosna i Hercegovina uvijek bila kamen spoticanja. Sa našom narodnooslobodilačkom borbom ona se toga otarasila”.
(Tito, novembar 1979.)
"Ljude treba pustiti pa neka ako hoće budu nacionalno neopredijeljeni građani Jugoslavije. Neka taj čovjek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne zovu drugačije nego imenom Bosanac, pa bio to Musliman, Srbin ili Hrvat."
(Tito u razgovoru sa Hamdijom Pozdercem o ustavnim promjenama 1971. godine.)
Tokom rata, ovdje su se vodile bitke, ne samo za stvaranje nove Jugoslavije, nego također za Bosnu i Hercegovinu kao suverenu republiku. Stav nekih generala i vođa o ovome nije bio sasvim jasan..Ja se nikada nisam sumnjao u svoj stav o Bosni. Uvijek sam govorio da Bosna i Hercegovina ne može pripadati ovom ili onom,nego samoljudima koji su tamo živjeli od pamtivjeka.
(Josip Broz Tito)
Nema komentara:
Objavi komentar