Film „Bitka na Neretvi” Veljka Bulajića iz 1969. najskuplje je ostvarenje snimljeno u SFR Jugoslaviji. Englesku verziju plakata crtao je Pablo Pikaso u zamjenu za vino iz Jugoslavije.
“Bitka na Neretvi” je peti najskuplji film svih vremena van engleskog govornog područja. Snimanje i postprodukcija trajali su 18 mjeseci.
Pikaso je u svojoj karijeri uradio samo dva filmska plakata. Jedan za španski film “Andaluzijski pas” iz 1929. godine, a drugi za “Bitku na Neretvi”.
Priča o plakatu počinje 1964. godine u Monte Karlu, gdje je dokumentarni film Veljka Bulajića “Skopje 63” dobio Gran pri Zlatna nimfa i nagradu kritike. Predsjednik žirija bio je francuski akademik Marsel Ašard, koji je za vrijeme festivala stanovao kod svog prijatelja Pikasa i pokazao mu kopiju filma u njegovom studiju.
Pikaso je došao na završnu svečanost festivala i čestitao Bulajiću. Nekoliko godina kasnije Bulajić je Pikasovom agentu u Parizu predložio da zamoli Pikasa da napravi plakat za film “Bitka na Neretvi”. Pogledavši film i proučivši dešavanja u filmu, Pikaso je potvrdio da će napraviti plakat, ali da će uzeti dio iz svoje slike Sabinjanke i zatražio samo da boja plakata bude crvena. On nije tražio nikakav honorar, a jedini zahtjev mu je bio da dobije 12 boca vina iz Jugoslavije, piše artnit.net.
Inspiraciju za filmski plakat, Pablo Pikaso je našao u mitu o Sabinjankama, koji je bio motiv više njegovih slika. Ovaj plakat ima sve karakteristike Pikasovog kubizma. Njegova geometrijska struktura nosi istinsku monumentalnu uzvišenost i nizom snažnih likova podsjeća na agoniju i apsurdnost rata. Jaka crvena boja plakata simboliše herojstvo, stradanja, krv i borbu za slobodu.
Plakat za film “Bitka na Neretvi” je štampan u ograničenom tiražu i svaki primjerak je potpisao Pikaso na poleđini. “Njujork tajms” je u nedjeljnom broju, u 1.200 000 primjeraka, objavio taj plakat
Prije premijere filma razvila se rasprava o tome kome će pripasti. Bilo je ideja da bude u Saveznoj skupštini, u Izvršnom vijeću ili u Titovom kabinetu. Plakat je ipak zadržao Bulajić jer ga je i platio. Koštao je, kako smo naveli, 12 flaša vina, jer toliko je Pikaso tražio. Reditelj mu je napravio i poslao kolekciju vina iz Srbije, Dalmacije i Makedonije.
Nema komentara:
Objavi komentar