petak, 15. siječnja 2016.
Aleksandar Trifunović: Kakvi crni panciri (jugoslovenska milicija)
Imali smo sistem koji je poštovao njihov rad, sistem koji nije tražio od policije da bude saučesnik u stvaranju kriminalizovane društveno-političke elite.
Moj otac Vladimir radio je čitav radni vijek u policiji, u krim službi kao inspektor, još za one države dobijao je ordene rada. Drugi kažu da je bio dobar u tom poslu, otišao je u penziju gotovo bez ijednog neriješenog slučaja.
Stan u kom smo živjeli bio je u neposrednoj blizini zgrade policije. Pošto smo već rano eskivirali tete, a u gradu nije bilo vrtića, ja sam čuvao mlađu sestru. U travnatom dvorištu zgrade policije, igrali smo se lopte sa policajcima, palili smo sirene i rotacije, skidali im kape i sakrivali ih.
Znao sam ih sve poimenično i oni mene.
Kada su išli da obezbjeđuju neke ultra zanimljive događaje kao što je borba ovnova na Vučijoj planini, vodili su me sa sobom, pa sam sa vrha landrovera imao i VIP pogled na borilište, mlade ovnove, ali i na djevojke.
Nikad ih nisam doživljavao kao autoritete, uvijek su to bili moji drugari. Radili su dobro svoj posao i, što je najvažnije, moglo im se vjerovati. Bilo je dovoljno da se pojave na mjestu nevolje, pa da se situacija odmah smiri. Fudbalske utakmice obezbjeđivali su u košuljama kratkih rukava, dvojica do trojica maksimalno, kakvi crni panciri .....
Imali smo sistem koji je poštovao njihov rad, sistem koji nije tražio od policije da bude saučesnik u stvaranju kriminalizovane društveno-političke elite.
Danas je drugačije.
Skoro pa cijeli odred banjalučke policije za borbu protiv droge trenutno je u zatvoru zbog višegodišnjeg dilanja droge. Inspektori su onomad pištoljima terorisali ljude u lokalnoj pekari. Mladi inspektori saslušavali su osumnjičene sa bijesnim pitbulovima, pisalo je u jednom nedavnom izvještaju .... Juče su pohapšeni specijalci, elitni obučeni policijaci, koji treba da sprečavaju najteže oblike kršenja bezbjednosti, a koji su izveli opasnu oružanu pljačku sredstvima dobijenim od države.
Odrastao sam na policijskom hljebu i sramota me tih divnih ljudi, policajaca koje sam poznavao i onih koje poznajem danas, kad vidim dokle je ovaj nesposobni i samoživi sistem doveo nekada čestiti posao policijaca, zbog kojeg ih nismo uvijek voljeli, ali smo im zato uvijek mogli vjerovati.
(byka.com)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar