Sam Josip Broz Tito više je puta izjavljivao da mu je najljepše vrijeme u životu ono provedeno na Brijunskom otočju, a posebno na malom i nenaseljenom otočiću Vangi od kojega je napravio svoj mali privatni raj i na koji su mogli doći samo oni iz njegova najintimnijeg kruga. Poput tadašnjeg mentora i uzora Josipa Visarionoviča Staljina, koji je svoju ljetnu rezidenciju smjestio na ruskoj rivijeri u Sočiju, u neposrednoj blizini gruzijske granice, i Tito je želio nešto slično. Rješenje se nametnulo samo po sebi kada je 1947. godine prvi put posjetio Brijunsko otočje. Oduševila ga je prirodna ljepota tog ekskluzivnog austrijskog resorta koji je 1893. godine osnovao bečki industrijalac Paul Kupelweiser.
BIVŠI MONDENI RESORT
Pod Kupelweiserom je od srednjeg vijeka nenastanjeno otočje postalo nezaobilazno sastajalište onovremene svjetske elite. Sagrađeni su hoteli i restorani, yacht club, redovno su se održavali međunarodni turniri u golfu, jedrenju i polu. Titu je i položaj Brijuna odgovarao zbog ondašnje političke situacije i nerazriješenoga graničnog pitanja sa susjednom Italijom. Iako je već sljedeće godine raskinuo sa Staljinom, Brijuni su mu se tako svidjeli da je tu odlučio i ostati, tako da je do svog zadnjeg odlaska s Brijuna 29. kolovoza 1979. godine, od kuda je otputovao na svoje posljednje međunarodno putovanje na summit nesvrstanih u Havani, na Brijunima boravio u prosjeku oko četiri mjeseca godišnje.
U prvim godina boravio je u rezidencijalnom objektu Bijela vila na Velikom Brijunu, a svoju najveću ljubav Vangu otkrio je potpuno slučajno. Dok se 1952. godine vozikao sandolinom, što je često radio na veliko nezadovoljstvo svoje pratnje, promijenio je svoju uobičajenu rutu i nošen morskom strujom doplutao do otočića Vange.
SAMO ZA ODABRANE
Mali nenastanjeni otočić sav zarastao u trstiku i šiblje s ostacima rimskih i bizantskih ruševina odmah ga je privukao. Odlučio je od pitoresknog otočića napraviti svoj mali kutak u koji može pobjeći od svakodnevnih poslovnih i protokolarnih neugodnosti. Vanga se krči i na njoj ubrzo niče nekoliko objekata, poput sojenice, indonezijske kuće, slovenske sobe, kuhinje, fotolaboratorija i mehaničarske radionice u kojoj je volio pozirati za brojne monografije koje su se kasnije nalazile na policama svake viđenije organizacije udruženog rada u socijalističkoj Jugoslaviji. Tu i tamo je ipak volio uključiti tokarski stroj i napraviti nekakvu sitnicu kako bi pokazao svojim gostima da još uvijek nije zahrđao u obrađivanju metala, što mu je uistinu i bio prvi pravi i ozbiljni posao.
No, više od bravarije zanimao ga je vinograd i voćnjak mandarina koje su mu po njegovom naređenju zasadili. Mandarine je brao i dijelio razdraganim pionirima, a grožđe, po pričanju njegovih suradnika, kao pravi Zagorac uvijek je brao prerano. Od sorte ružica radio je vino koje se kasnije kušalo na domjencima u vinskom podrumu u blizini rezidencije na Vangi. Kako se o njemu ne bi stekao dojam kao o komunističkom vlastodršcu željnom pompe, raskoši i glamura, sve je češće pozivao strane državnike, umjetnike i estradne zvijezde upravo na Vangu gdje bi se susreti održavali u mnogo prisnijoj i srdačnijoj atmosferi nego na Velikom Brijunu na kojem se robovalo protokolarnim ceremonijama. Tijekom gotovo trideset godina dugog boravka na Brijunima Tita je posjetilo oko devedeset predsjednika država, isto toliko premijera i brojnih drugih političara i predsjednika bratskih komunističkih partija iz cijelog svijeta.
Nema komentara:
Objavi komentar