Jugoslavija je osamdesetih bila križanac teokracije i diskoteke: zvuci novoga vala miješali su se s fetvama ajatolaha socijalizma, Vijeća čuvara revolucije, Subnora koje je, uz potporu Partije “progresivnih snaga”, pokušavalo osujetiti svaki pokušaj liberalizacije društva. Na ničijoj zemlji između dopuštenog i onoga što još nije zabranjeno nicao je novi val, zvučna kulisa vremena koja je, ako čovjek malo trezvenije razmisli, ono jedino uistinu veličanstveno u tom razdoblju.
Bez središnje figure zagrebačke scene, Branimira Johnnyja Štulića i njegove Azre, bez Prljavaca, Idola, Bijelog dugmeta, Haustora..., mit o osamdesetima bi se raspao i ostao sveden samo na žal aktera za nepovratno izgubljenom mladošću.
U leksikonu koji je pred vama pokušali smo rekonstruirati manje idilični dio osamdesetih...
Antun Vrdoljak je bio protivnik sustava, ali je ipak uspio snimiti više filmova nego David O. Zeln ick. U SKH se znalo da je Vrdoljak desno
“U vola bodača isparano prkno”, govorila je najčuvenija starica Imotske krajine, glasovita Vrdoljakova baba Lončaruša. To će značiti da je onaj koji se tuče s moćnima izložen pogibelji. Omiljenu stranu poslovicu Vrdoljak je pak posudio od pruskih grenadira - “Bolje biti 15 minuta kukavica, nego cijeli život mrtav”. S tom filozofijom u socijalizmu je uspio snimiti deset cjelovečernjih igranih filmova, među njima dva partizanska klasika. Uspio je nadalje igrati u osam filmova kao glumac, producirati još osam te snimiti četiri (4) TV produkcije, u rasponu od igrane serije “Prosjaci i sinovi” (koja je desetljeće odležala u bunkeru) pa do serijala “Čekaonica”.
Brozna vremena - Kovanicu je smislio Igor Mandić koji je tijekom socijalizma bio antikomunist. Zagovarao je liberalizam i hedonizam
Nema komentara:
Objavi komentar