četvrtak, 27. travnja 2017.

LEPA BRENA: U JUGOSLAVIJI SMO IMALI MANJE PARA, ALI SMO BILI SRETNIJI I MIRNIJE SPAVALI








Lepa Brena je ikona Jugoslavije, brend i simbol jednog vremena. Muzičku karijeru, koja nije izblijedila ni nakon 35 godina, počela je graditi početkom osamdesetih godina. Ovih dana boravila je u glavnom gradu države u kojoj je rođena, a za Klix.ba se prisjetila svojih početaka i pričala o velikim uspjesima koje je napravila, ali i tome kako su devedesete utjecale na njenu karijeru te kako je i danas zapravo Jugoslovenka.





Njeno ime je Fahreta Jahić-Živojinović, a Lepa Brena postala je slučajno. Priča nam kako im je majka davala imena koja se ne mogu kratiti, a s obzirom na to da je njenom treneru košarke bilo dugo da je tako zove dao joj je nadimak Brena.

“Đavo će znati gdje je našao to Brena. Ja da sam znala da ću biti popularna zvala bih se Klaudija, Sofija ili bih smislila nešto”, rekla je uz smijeh.

Rođena Tuzlanka odrasla je u Brčkom gdje je završila osnovnu školu “Zaim Mušanović” i gimnaziju kao učenica generacije te napravila prve korake u svojoj muzičkoj karijeri.

“Za BiH me prvenstveno veže moje porijeklo. Ja sam tu živjela dvadeset godina i volim svoju zemlju, kao što volim zemlju u kojoj živim. Volim cijeli ovaj prostor Jugoslavije i kad dođem u Sarajevo i BiH osjećam se kao da sam došla na svoje”, rekla je.



Zvijezda i simbol bivše Jugoslavije s blagim osmjehom na usnama i iskrom u očima priča o “zlatnom dobu” socijalističke Jugoslavije u kojem je odrasla.

“U državi koja se zvala Jugoslavija smo mirnije spavali. Imali smo manje para i mnogo smo toga željeli, ali je bilo lijepo i bili smo sretni. Većini ljudi koji su živjeli u Jugoslaviji to vrijeme je bilo sretnije. Ne dopada mi se što su granice koje su nekad bile republičke, a danas su državne postale tržište za mali broj ljudi koji su se tu ukorijenili. Uvijek ću glasati za onaj period prije. Kao da su ljudi danas izgubili dušu. Svi se volite preko telefona, niko nikoga ne gleda u oči, nema čežnje kada ti se neko sviđa ili kada želiš da sebi kupiš nešto. Sve je izgubilo neku draž jer je sada sve dostupno, konkretno i ubrzano”, rekla je.

Brojne slučajnosti

Iako je još kao djevojčica pjevala u horovima, profesionalno se muzikom počela baviti sasvim slučajno. Prisjećajući se osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je počela “brenomanija” priča nam kako je zbog loše finansijske situacije prekinula studij na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu.

“Nisam se plašila posla i nakon šest mjeseci studija, jer sam bila više gladna nego sita, vratila sam se u Brčko. Tu sam prvi put nastupila s grupom ‘Lira šou’ (kasnije Slatki greh) koji su mi nakon dva mjeseca ponudili angažman, a ostalo je historija”, prisjetila se.



Sve se tih godina u njenom životu događalo slučajno. Nakon što je snimila album “Čačak, Čačak” televizijski režiser Jovan Ristić izrezao je sa cijelog snimka samo Brenu i dao taj materijal voditelju Milovanu Iliću Minimaksu.

“Gledala sam televiziju i čula kako govore da se pojavila neka Lepa Brena. Kontala sam ko je sad to, jer nisam čula da se ijedna djevojka zove kao ja i tada sam ugledala sebe. Mića mi je prikačio taj epitet ‘Lepa’”, rekla je.

Nakon toga počinje snimati hit za hitom i postaje sve popularnija. Albumom “Bato, Bato” koji je snimila 1984. godine oborila je sve tiražne rekorde u broju od 1.100.000 primjeraka, a njena popularnost dostiže euforiju. Iste godine pripala joj je čast da otvori “Zimske olimpijske igre” u Sarajevu i time postane jedan od zaštitnih znakova sarajevske zimske olimpijade. U narednim godinama postala je ikona Jugoslavije i najvoljenija jugoslovenska zvijezda.





“Napravila sam to što jesam. Teško je napraviti više od toga, ja sam mogla samo dati svoj doprinos da to bude drugačije i da se to širi”, rekla je.

Ostala sam Jugoslovenka

Početkom devedesetih, koje je obilježio rat i raspad Jugoslavije, Brena je bila pred međunarodnom karijerom. Taj period mnogo je utjecao na njenu karijeru, jer je gubitkom tržišta izgubila obim posla.

“U periodu 1991-1996. bila sam zabranjena na čitavom našem prostoru jer sam voljela da budem Jugoslovenka, iako su se time do tad svi ponosili. Odjednom su se svi počeli deklarisati i iza njih je, zavisno šta im je odgovaralo da bi uspjeli, stajala crkva ili džamija. Ja se vjerski ni nacionalno ne mogu promijeniti i uvijek sam to isticala. Ja sam ono što sam bila šezdesetih godina kada sam se rodila”, rekla je Brena.

Nema komentara:

Objavi komentar