.....tajna se duže pamti nego jasna istina.
Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.
Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.
Najmanje se govori kad te se najviše tiče.
… vrijeme uporno glođe čovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadržaja.
Život ovog naroda je glad, krv, muka; bijedno tavorenje na svojoj zemlji i besmisleno umiranje na tuđoj.
Ono što nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo.
Život naroda je glad, krv, bijeda, mučno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tuđoj. A velikaši će se vratiti kući, svi, da pričaju o slavi, i da preživjelima piju krv.
… uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan.
Ljudi se ustvari boje, zato su surovi.
Nijedan čovjek nije dovoljno pametan.
Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta.
Kako su ljudi glupi! Čine zlo, da im se zlo vrati.
Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja…
Je li to mudrost, da ne očekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih? Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu mjeru, svoju i tuđu? Gubitak je što je ta mjera sitna, a dobitak što ne tražimo više.
Osama i tišina prvi su preduvjet da se nešto stvori.
Ja sam mali čovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usuđujem da mislim.
San je ono što se želi, a život je buđenje.
Nema komentara:
Objavi komentar