ponedjeljak, 6. lipnja 2016.

Tu je razlika između povjerenja i vjerovanja!






Čovjek po imenu Džon je imao grupu drugova sa kojima je volio da odlazi u prirodu. Njihovi izleti su uglavnom bili vezani za šetnje, istraživanje novih predjela. Voljeli su da uživaju u netaknutoj prirodi i zbog toga su umjesto automobila koristili bicikle kao prevozno sredstvo.

Na jedan od izleta Džon je sa sobom poveo i Meri, mladu tinejžderku. U toku izleta naišli su na provaliju koju su mogli da pređu jedino koristeći čeličnu sajlu razapetu sa jednog na drugi kraj provalije. Svi osim Džona su bili razočarani, nisu vidjeli način kako da pređu na drugu stranu provalije. Džon, koji je nekada radio kao akrobata u cirkusu, se dosjetio da ispusti vazduh iz guma bicikla i saopštio preostaloj družini kako će biciklom preći na drugu stranu i vratiti se nazad vozeći po čeličnoj sajli.

Odmah je krenuo u izvršenje svoga plana. Družina je počela da ga bodri “To Džon! Samo naprijed! Mi vjerujemo u tebe!” Bodrenje je trajalo sve vrijeme dok se Džon prevezao na suprotnu stranu provalije i nazad. Kada se konačno vratio među družinu tapšali su ga po ramenu i čestitali na hrabrosti i vještini pri tome ne zaboravljajući da mu kažu kako su oni sve vrijeme vjerovali u njega.

A onda je Džon na njhovo zaprepašćenje upitao “A sada pošto ste vidjeli da mogu to da učinim ko će od vas da sjedne samnom na moj bicikl da ga prevezem na drugu stranu?” Prvo je nastala potpuna tišina a onda su stigli odgovori “Znaš Džon mi vjerujemo u tebe ali da ti se pridružimo je mnogo rizično.” Jedan za drugim su nalazili razloge sve dok Meri nije istupila ispred njih i rekla “Ja ću” i sjela na bicikl pored Džona.

I krenuli su. Zaprepašćena družina je dovikivala “Džon, previše je opasno! Rizikuješ život te djevojke! Kako se usuđuješ da je dovodiš u opasnost! I zbog najmanje nepažnje možete da se stropoštate dole! To je nečuveno, tako se igrati sa sudbinom!” i još mnogo toga. Kako bilo, Džon i Meri su se polako prevezli biciklom na drugu stranu provalije i bezbjedno se vratili nazad. Zaprepašćena družina je opkolila Meri i začuđeno je pitala :”Kako si se usudila da pristaneš na tako nešto, moglo je svašta da se dogodi!”

“Ja ne samo da vjerujem u njega, ja imam potpuno povjerenje u njega! On je moj otac.” odgovorila je Meri.

Vidite, to je razlika između povjerenja i vjerovanja. Povjerenje u Univerzum je taj presudni element koji će otvoriti vrata za sve lijepo i sve dobrobiti. Potpuno povjerenje je taj elemenat koje će učiniti da Zakon Privlačnosti počne da djeluje u našu korist. Jedino tada možemo da živimo život punim plućima.

Nema komentara:

Objavi komentar