Sažetak
Odnos Jugoslavenske narodne armije (JNA) i vjerskih zajednica od kraja 1970-ih do početka 1990-ih godina. Poseban dio odnosi se na zbivanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u zoni 32. pješačke (mehanizirane) divizije, odnosno kasnijeg 32. korpusa JNA. Rad je napisan na temelju dokumenata Uprave sigurnosti i službe sigurnosti 32. pješačke divizije, 32. korpusa i Političke uprave JNA.* Odnos JNA i vjerskih zajednica nerazdvojiv je od odnosa Saveza
komunista Jugoslavije (SKJ) prema vjerskim zajednicama, a JNA je bila samo jedan od provoditelja njihove sigurnosne politike. Za Savez komunista vjerske zajednice su bile samo jedan
dio korpusa unutarnjih neprijatelja, a susljedno tome i za JNA. Svećenici, odnosno učenici i studenti vjerskih škola od trenutka dolaska u postrojbe JNA tretirani su kao stvarna opasnost
za njezin sastav. Pod motrenjem JNA bile su i vjerske zajednice u sredinama u kojima su bile smještene njezine postrojbe i ustanove, a to je praktično značilo u cijeloj Jugoslaviji. Više je nego očito da je ta djelatnost bila sustavno prenaglašavana i da nije bila opasna za JNA, odnosno postotak uočenih slučajeva bio je iznimno mali. Pritom treba voditi računa da je riječ o podatcima sustava koji je bio neslobodan i kojem je jedna od temeljnih zadaća bila proizvodnja i izmišljanje neprijatelja svih vrsta pa sukladno tome treba biti vrlo oprezan pri korištenju podataka koje je proizvela vojna služba sigurnosti.
Možete skinuti ovdje: http://hrcak.srce.hr/151870
(http://hrcak.srce.hr)
Nema komentara:
Objavi komentar