subota, 6. kolovoza 2016.

Posljednja Titova ispovijest: Znao sam da će se Jugoslavija raspasti!








Istoričar Vjenceslav Cenčić objavio je knjigu “Titova poslednja ispovest”, dvadeset godina poslije smrti Josipa Broza Tita, neku vrstu Titovog političkog testamenta koji baca sasvim novu sliku na lik i djelo političara koji je ostavio neizbrisiv trag na političkoj sceni druge Jugoslavije.

Knjiga je sastavljena od stenogramskih bilješkičuvenog Brozovog govora u Karađorđevu u decembru 1979. godine i razgovora koje je vodio sa Josipom Kopiničem, koga su mnogi smatrali najznačajnijim jugoslovenskim obavještajcem svih vremena.

Po osporavanju autentičnosti ova knjiga i sama na neki način deli sudbinu glavnog svjedoka i aktera, hvaljenog, a onda i neumjereno osporavanog – Josipa Broza, prenosi “Kurir“.

“Bio sam protiv Ustava iz 1974.! Bio sam protiv davanja državnosti pokrajinama i dijelovima Ustava koji omogućuju republikama izdvajanje iz federacije bez dogovora sa ostalim republikama, odnosno referendumom cijele zemlje. I tada, a i sada vam ponavljam da će to ‘zlo’ od ovih ustavnih prava pokrajina razbiti Jugoslaviju.

Znao sam da je bezbjednosno stanje na Kosovu loše, ali nisam znao da su i odnosi naših republika pali na tako niske grane.

Drugovi, moram reći, kad je u pitanju Kosovo da svi koji su glasali za Ustav 1974. godine biti će krivi za sudbinu Jugoslavije!

Razmišljao sam i onako sam u sebi rekao: ‘Pa, stari, i ti bi trebalo sebi da odrediš nasljednika’.

Razmišljao sam i stavio na papir nekoliko mlađih, već iskusnih rukovodilaca i odlučio sam se na njih dvoje: Miku Tripala i Ratu Dugonjića. Pišući prisjetio sam se i na Ivu Lolu Ribara, jer sam uvijek u šali govorio, a mislim da sam to rekao i Kopiniču, da će on biti moj nasljednik. Ta informacija “procurila” je za vrijeme rata, pa se Hebrang našao pogođen i odlučio se na osvetu i organizirao je likvidacuju Lole.

O mom nasljedniku nikom nisam govorio osim Jovanki, a ona je to, kako mi je tvrdila, iz šale, rekla Stevi. Taj podatak odmah je “procurio” do Vlade i Bevca.

Ni praunuci neće oprostiti zaduživanje! Nakon donošenja novog Ustava, republike su se uz saglasnost Federacije za zadnjih godinu i par mjeseci zadužile preko 10 milijardi dolara, to je zlo i neoprostivo za zemlju – rekao je Tito.

Ja sam, kao predsjednik države, odbio da potpišem odobrenje o zaduženju zemlje, a Bakarić je kao moj zamijenik to potpisao.

Mene optužuju da sam zabranio da se ide na oslobađanje logoraša koje je tada čuvalo stotinjak ustaša – drugovi, taj Vickov predlog nije došao do mene i ja se sada pitam gdje je završio. Sam sebe optužujem zašto do sada nisam bio u tom logoru smrti i poklonio se senama ubijenih. Sada sam se prisjetio i podatka da su i Hebrang (Andrija) i Krajačić (Stevo) bili protiv obilježavanja Jasenovca.

Pa istup Stevin prilikom otkrivanja spomenika u Jasenovcu. Nije kao predsjednik Sabora došao na otvaranje, došao je u Lipik, pijan, u lovačkoj uniformi i delegaciju Srbije izvrijeđao, vičući im: “Malo smo Vas potamanili”.

O tom skandalu poruku sam dobio od Pucara (Đuro). Bio sam, ne ljut, nego obezglavljen ovim Stevinim ispadom. Puno puta se pitam zašto ne rasvijetlimo ove Stevine nebuloze i rasipništvo. Imam utisak da ga se u Hrvatskoj boje. Kad bih htio da reagujem, branila ga je Jovanka.

Goli otok je stvorio Kardelj, predloživši da se svi koji su se izjasnili za Rezoluciju izoluju na jedno ostrvo. Pomoć u tome dali su mu Augustinčić i Stevo (Krajačić) koji su mu pričali o Golom otoku i dobrom kamenu s kojim se služi Augustinčić pri izradi skulptura. I tako je na sastanku Politbiroa, kad se raspravlja o izolaciji uhapšenih, Kardelj predložio Goli otok kao najbolje rješenje.

S jedne i druge strane tog puta dočekivali bi ih već uhapšeni i tukli remenjem i toljagama, a ovi “Slovenci” odgovorili bi im i vikali:

“Ne bijte nas čovječe”. Nisu to bili Slovenci, već Bosanci i Ličani koji su radili u Sloveniji. Svoje su ‘ibeovce’ proglasili ludim, posebno ako se radilo o školovanom kadru. Tako je Edo “branio” Jugoslaviju i Partiju u Sloveniji. Zbog Golog otoka nisam dobio ni Nobelovu nagradu za mir, iako je više od stotinu državnika svijeta to predlagalo”.


Izvor : http://www.haber.ba/

FUDBALMijatović: Jugoslavija je mogla biti najbolja na svijetu, ali rat je sve promijenio









“Naša prva utakmica bila je protiv domaćina Čilea na stadionu Nacional u Santiagu pred 65 tisuća ljudi”, prisjetio se Mijatović u razgovoru za FIFA-u.

“Igrali smo dobro i ubrzo smo shvatili kako u Čileu možemo ispisati povijest. Zbilja smo bili povezani, igrali smo napadački nogomet, postizali smo puno golova i pritom smo se zabavljali”, nadodao je, piše Index.

Jugoslavija je natjecanje u skupini A završila kao prvoplasirana momčad s maksimalnih šest bodova. U četvrtfinalu pao je Brazil (2:1), u borbi za finale Mijatović i društvo obrisali su Istočnu Njemačku, a do naslova su došli preko Zapadne Njemačke i to nakon ruleta penala.

“Bio je to moj prvi trofej u karijeri i pamtim sve kao da se jučer dogodilo. Bili smo skupina talentiranih, mladih nogometaša koja je briljantno odradila turnir. Ubrzo smo postali profesionalci i dosta nas je igralo u velikim svjetskim klubovima”, rekao je Mijatović, koji se s tugom prisjetio ratnih 90-ih.




“Imali smo sve što je bilo potrebno da postanemo najbolja ekipa na svijetu, ali rat je sve to promijenio. Ekipe s Balkana nisu smjele nastupati na velikim natjecanjima, tako da smo igrali samo prijateljske utakmice od 1992. do 1996. godine. Nije nas bilo četiri godine, a to je bio period u kojem smo bili najbolji. Bilo mi je vrlo teško”, rekao je Mijatović, koji pamti izbacivanje Jugoslavije s Eura 1992. godine.

“Rat je izbio, pojavili su se problemi među nama igračima. Postojala je napetost, osjećali smo pritisak i previše smo vremena potrošili na razgovore o nečemu što nije imalo veze s nogometom. Na kraju, nismo išli na Euro”.

Mijatović je uvjeren kako je Jugoslavija mogla pokoriti svijet.

“Pogledajte, recimo, SP u Francuskoj 1998. godine. Hrvatska je došla do polufinala, a Jugoslavija je zaustavljena u drugom krugu. Imali smo sjajne nogometaše, kao što i danas imate sjajne nogometaše iz bivše države. Edin Džeko, Stevan Jovetić, Miralem Pjanić, Darijo Srna, Luka Modrić, Ivan Rakitić… bila bi to strašna ekipa”, zaključio je Mijatović.


Izvor : http://www.haber.ba/

Putin: Malo je nedostajalo da se Rusija raspadne kao Jugoslavija







Putin je u dokumentarnom filmu “Predsjednik” emitiranom na televizijskoj postaji Rusija 1 rekao kako su ipak uspjeli “očuvati jedinstvo i teritorijalni integritet”. Kazao je kako Rusija mora biti zahvalna “običnim ljudima i vojsci” koji su u “vrlo složenim uvjetima poduzimali neophodne vojne mjere na Sjevernom Kavkazu”, piše Index.


Izjavio je kako sukob na Kavkazu “nije bio samo lokalni sukob”. Putin je objasnio kako je taj sukob “mogao izazvati situaciju da Rusije slijedi scenarij iz Jugoslavije”.

“Bili smo prilično blizu toga”, objasnio je Putin.



Izvor : http://www.haber.ba/

JNA Jugoslovenska Narodna Armija Parada- 1975











VIDEO U ČAST BIVŠE JUGOSLAVENSKE NARODNE ARMIJE








JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA









JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA je bila zajednička oružana sila svih naroda i narodnosti, radnih ljudi i građna SFRJ (Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije). Bila je deo jedinstvenih oružanih snaga SFRJ. Zajedno sa teritorijalnom odbranom SFRJ imala je zadatak da: štiti nezavisnost, integritet, teritorijalnu celokupnost i ustavom utvrđeno društveno uređenje zemlje. Svojom organizacijom, naoružanjem, visokim stepenom opremljenosti, obučenosti i čvrstim moralno-političkim jedinstvom , činila je udarni deo oružanih  snaga SFRJ. Bila je namenjena i osposobljena za vođenje oružane borbe na celom jugoslovenskom ratištu u zahvatu osnovnih strategijskih i operativnih pravaca na kopnu, moru i u vazdušnom prostoru a protiv glavnih grupacija agresora. Prvenstveno je bila osposobljena i namenjena za kombinovani i frontalni oblik oružane borbe. Zbog toga je bila posebno opremljena i osposobljena za protiv-oklopnu i protiv-vazdušnu borbu sa glavnim grupacijama oklopno-mehanizovanih, vazduhoplovnih i pomorsko-desantnih snaga agresora. Svojim postojanjem u miru JNA je bila značajn faktor unutrašnje stabilnosti i bitan činilac odvraćanja od agresije na SFRJ.

JNA je bila organizovana u vidove, rodove i službe, a ovi u odgovarajuće komande, jedinice i ustanove. Vidovi su bili: Kopnena vojska (KoV), Ratno vazduhoplovstvo i protiv-vazdušna odbrana (RV i PVO) i Ratna mornarica (RM). Rodovi su bili: pešadija, oklopne jedinice, artiljerija, artiljerijsko-raketne jedinice PVO, granične jedinice, inžinjerija, atomsko-biološka-hemijska odbrana (ABHO), veza, pomorstvo, avijacija, elektronsko izviđanje i protivelektronska dejstva (EI i PED) i vazdušno osmatranje, javljanje i navođenje (VOJIN). Službe su bile: tehnička služba KoV, vazduhoplovnotehnička, mornaričkotehnička, intendantska, sanitetska, veterinarska, saobraćajna,građevinska, pravna, geodetska, finansijska, administrativna, informatička i muzička služba. Rodovi i službe su bili jedinstveni (za sva tri vida), s tim što su neki od njih više pripadali određenom vidu po prirodi organizacije i namene (na pr. oklopne jedinice u KoV).

Vojna obaveza u JNA bila je opšta. Sastojala se od regrutne obaveze, obaveze služenja vojnog roka, i služenja u rezervnom sastavu. U socijalističkoj Jugoslaviji postojao je sistemopštenarodne odbrane i društvene samozaštite, pa je tako JNA bila "zajednička oružana sila svih naroda i narodnosti i svih radnih ljudi i građana SFRJ". Pripadnikom oružanih snaga smatrao se svaki građanin "koji sa oružjem u ruci učestvuje u otporu protiv napadača". Služenje vojnog roka u JNA trajalo je (zavisno od vremenskog perioda) od tri godine do godinu dana. U JNA je korišten, tada službeni jezik, srpsko-hrvatski jezik i pismo latinica.



Činovi u oružanim snagama SFRJ i Jugoslovenskoj narodnoj armiji su bili:
Činovi vojnika: razvodnik, desetar, mlađi vodnik;
Činovi podoficira: vodnik, vodnik I klase, stariji vodnik, stariji vodnik I klase, zastavnik, zastavnik I. klase;
Činovi oficira: potporučnik, poručnik (poručnik korvete *), kapetan (poručnik fregate *), kapetan I klase (poručnik bojnog broda *), major (kapetan korvete *), potpukovnik (kapetan fregate *), pukovnik (kapetan bojnog broda *);
Činovi generala i admirala: general-major (kontraadmiral *), general-potpukovnik (viceadmiral *), general-pukovnik (admiral *), general armije (admiral flote *). (Obeleženo sa * su činovi u Ratnoj mornarici).

Doživotni Vrhovni komandant Oružanih snaga SFRJ  je bio Maršal Josip-Broz Tito. Posle njegove smrti (1980.) ovaj čin u JNA se ukida a ulogu Vrhovnog komandanta preuzima kolektivni organ tj. Predsedništvo SFRJ.

Jugoslovenska narodna armija svoje korene vuče iz narodno-oslobodilačke borbe (NOB) i Partizanskih odreda Jugoslavije. Tokom Drugog svetskog rata osnovana je 21. decembra 1941. godine u mestu Rudo Prva proleterska narodno-oslobodilačka udarna brigada Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), kao prva regularna vojna formacija partizanskih jedinica. Krajem Drugog svetskog rata, 1. marta 1945. godine, NOVJ dobija naziv Jugoslovenska armija (JA). Povodom proslave desetgodišnjice razvoja, 22. decembra 1951. godine, Jugoslovenska armija je preimenovana u Jugoslovensku narodnu armiju (JNA), čime je i formalno naglašen njen narodni, socijalistički i revolucionarni karakter. Po nekim vojnim procenama JNA je bila četvrta ili peta vojna sila u Evropi.


četvrtak, 4. kolovoza 2016.

Splitski dvojac uredio jugoslavensko ratno plovilo pa sad njime vode turiste na izlete








Pogled na izletnički brod "Sv. Damjan", koji polazi s naše Rive, iskusnom će oku otkriti da je riječ o zaista posebnom plovilu, dok će nama laicima djelovati kao suvremeni i u detalj uređeni brod iz kojega se ori vesela glazba.

Velika prednja rampa kakvu možemo vidjeti na trajektima otkriva identitet ovog starog desantnog čamca, jednog od rijetkih primjeraka takvih plovila Jugoslavenske ratne mornarice, korištenih 80-ih godina prošlog stoljeća za bolju povezanost s otocima.

Što se taj brod rekonstruirao, opremio i prilagodio dnevnim, večernjim izletima i zabavama, na kojemu može boraviti stotinjak putnika, zaslužan je mladi entuzijastični dvojac kojeg čine Dinko Bokšić i Joško Mitrović. Prepoznali su jedinstvenu priliku i odlučili je ugrabiti, pritom uloživši sve što su imali u tu veliku investiciju.

– Na brod smo zapravo slučajno naletjeli, kako to i obično biva, no odluka o kupnji je pala vrlo brzo, kao i početak radova. Ništa ne bi bilo moguće bez podrške obitelji koja nas je zadnje dvije godine rijetko viđala, ali i prijatelja, koji su nam pomagali s radovima koje smo obavljali u hangarima bivšeg "Jugovinila" u Kaštelima. Nitko nije mogao vjerovati da će brod u konačnici izgledati ovakav kakav je danas, bio je zaista u derutnom stanju – a Joškove riječi potvrđuju i fotografije koje su s nama podijelili.

"Nevjernih Toma" bilo je i među nadležnim institucijama koje su zamalo onemogućile njihov pothvat, no vrlo su brzo shvatili da se teško boriti protiv velike volje i truda ovog dvojca. Ekonomist Dinko nije imao puno iskustva s brodovima, no danas je postao pravi stručnjak jer je sudjelovao u svakom aspektu rekonstrukcije, dok je Joško imao dugogodišnje iskustvo rada u čarteru.

Samo pozitiva

– Danonoćno smo tu boravili godinu dana i završili baš u vrijeme prošlogodišnje sezone, tako da ovo ljeto još ispipavamo teren. Nakon mukotrpnih radova, sada smo u drugoj, možda još težoj fazi, kada treba naći svoje mjesto na tržištu – objašnjava Dinko i prvotnu ideju da "Sveti Damjan" postane brod za partyje, što mu omogućuje prostrana paluba i širina broda prikladna za veliki plesni podij.

– Planirali smo noćni đir s jazz muzikom, ali to nije baš naišlo na veći odaziv. Shvatili smo da se treba prilagođavati zahtjevima gostiju. Sada smo u procesu pregovora kako bismo mogli puniti noćne panoramske party ture. Vjerujemo da tu ima potencijala, ali treba imati cijelu mrežu suradnika u klubovima i kafićima – kazuju nam ovi mladi ljudi koji su se za sada usmjerili na izletnička jednodnevna i poludnevna putovanja, posebno ona za Brač, gdje igraju na manje poznate lokacije, kao što je uvala Lovrečina.

– Nije bilo lako ubaciti se u biznis gdje su već uhodane kolege. Odlučili smo stvarati nove i drukčije ponude, te biti što kreativniji. Radimo 24 sata dnevno, okupili smo dobru ekipu i izvrsne bukere.

O poteškoćama i preprekama ne žele govoriti, kažu da treba biti pozitivan i širiti takvu energiju i poruke drugim mladima koji imaju želju biti sam svoj gazda.

– Teško je govoriti o isplativosti, vjerujem da će trebati barem pet godina da se ulaganja počnu vraćati, ali to smo i očekivali. U njega stalno treba ulagati, tu je i ležarina, posada, treba stalno osmišljavati nove načine za privlačenje gostiju. Borimo se, nema odustajanja – iskreno će Joško, objasnivši da bi po putovanju trebali imati pedesetak ljudi i u dnevnim i noćnim turama da se bi taj posao isplatio.

Da sve ne bude samo na riječima, odlučili smo provjeriti iz prve ruke, te smo se zaputili na jedan od njihovih popularnijih izleta na Brač.

Šaroliko društvo

Iznenadila nas je šarolika struktura putnika: obitelji s djecom, mlađi i stariji parovi, ali i grupice mladih, kojima je privlačna pomisao da u jedan dan, točnije od 9.30 pa do 18.30, otkriju nekoliko prelijepih lokacija tog obližnjeg otoka.

Nekadašnji vojni brod s iznimno plitkim gazom, što mu omogućava jednostavan pristup plitkim prilazima i lukama, dokazao se u situaciji velikih valova koji su nas zadesili te pritom preplašili Engleskinju Sarah, koja nije ni slutila da se nalazi na jednom takvom plovilu.

– Zvala sam mog rođaka koji je mornarički časnik da mi kaže što mogu očekivati. Smirila sam se kad mi je posada objasnila da je riječ o bivšem vojnom brodu. Sada mogu mirno ispijati svoje piće – rekla nam je simpatična Sarah, koja se na izlet ukrcala s prijateljicom.

Na tom je primjeru posada "Sv. Damjana" dokazala svoju predanost i uslužnost, a uvjeravaju nas da je to slučaj i kad na brodu nema novinara. Kapetan Ante mirnom rukom upravlja kormilom, barmen Dominik pazi da su gosti zadovoljni dok ispijaju neograničene količine sokova i pića, što je uz ručak uključeno u cijenu izleta od 40 eura, tj. 300 kuna.

Nakon nešto više od sat vremena stižemo u uvalu Lovrečinu, s velikom pješčanom plažom i čistim morem, koja se ne nalazi na ruti sličnih izleta.

Osim opuštanja i kupanja, na rasporedu je ručak u rustikalnom ambijentu domaćina i kuhara Kilija, bračke legende, neslužbenoga gradonačelnika Lovrečine, koji priprema sočna jela s gradela. Put smo nastavili do Postira, gdje su se izletnici mogli upoznati s procesom proizvodnje maslina u Poljoprivrednoj zadruzi te kupiti pokoji njihov proizvod.

Među onima koji su se vidno odlično zabavljali, primijetili smo trojicu mladih, friško punoljetnih Engleza.

– U Splitu stojimo nekoliko dana, nema smisla stalno obilaziti iste lokacije i zato propustiti vidjeti što se još nudi. Pivo je dobro, muzika isto, iskupali smo se na plaži i fino najeli. Sve u svemu, lijepo iskustvo – u ime svojih prijatelja kazao nam je mladi Ben.


Izvor : http://www.slobodnadalmacija.hr/