Deset godina nakon pogubljenja Sadama: Nema stabilnosti u Iraku

Prije deset godina, 30. decembra 2006., bivši irački predsjednik Sadam Husein pogubljen je vješanjem, tri godine nakon hapšenja i suđenja na iračkom sudu na kojem je proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti i osuđen na smrt.

Savezničke snage predvođene američkom vojskom 2003. pokrenule su invaziju na Irak, operaciju nazvanu “Iračka sloboda”, pod opravdanjem da Sadam gomila oružje za masovno uništenje.

Trebalo im je manje od mjesec dana da skrše otpor iračke vojske, ali Sadama nisu pronašli.

Washington je ponudio 25 miliona dolara za njegovo hapšenje. Oko 600 vojnika sudjelovalo je u operaciji potrage nazvanoj “Crvena zora”, po američkom antikomunističkom filmu snimljenom 1984. godine. Bio je to možda i najveći ‘lov’ na čovjeka u povijesti.

Pronašli su ga 13. decembra 2003. nakon osam mjeseci potrage, na temelju obavještajnih podataka, “u rupi za štakore” pokraj rodnog Tikrita.

“Imamo ga”, objavio je idućeg dana u Bagdadu šef američke civilne uprave u Iraku Paul Bremer.

Na video snimci hapšenja,Sadam je izgledao kao skitnica, lica punog ugriza buha, zarastao u bradu i odsutna pogleda.

Vojnicima koji su ga uhvatili kazao je na engleskom: “Ja sam Sadam Husein, predsjednik Iraka i želim pregovarati”.

Nije pružao otpor. U blizini su pronađena i dva kalašnjikova i 750.000 dolara u gotovini.

Na ispitivanju je tvrdio da nije planirao ubistvo predsjednika Busha starijeg, a onda je izgovorio riječi koje danas s onim što se događa u Iraku zvuče prilično jezovito: “Nećete uspjeti. Vidjet ćete da nije lako upravljati Irakom!”

Amerikanci su ga godinu poslije predali iračkim vlastima kako bi mu se na posebnom iračkom sudu sudilo za zločine protiv čovječnosti.

Suđenje je trajalo od oktobra 2005. do jula 2006. Prkosni Sadam, koji je cijelo vrijeme osporavao legitimitet suda, osuđen je na smrt 5. novembra 2006.

Njegovi krvnici trenutak pogubljenja snimili su video kamerom. “Nisam vidio nikakve znakove straha”, rekao je bivši vijećnik Mufak al-Rubi koji je bio nazočan izvršenju smrtne kazne. Za vrijeme Sadamova režima triput je bio u zatvoru.

“Prije pogubljenja vikao je da želi smrt Americi, smrt Izraelu i Perzijancima, i zaželio da dugo živi Palestina”, kazao je Al-Rubi.

Pošto je čovjek koji je vladao Irakom više od 30 godina proglašen mrtvim, šijiti, koji su najviše patili pod njegovom vlašću, izašli su na ulice i veselili se, podsjeća Hina.

Brutalno pogubljenje, u kojem američka vojska tvrdi da ni na koji način nije sudjelovala, šokiralo je sunite i izazvalo međunarodnu osudu, izuzev u Izraelu i Iranu.

Dan nakon pogubljenja Sadam je pokopan u rodnom selu Audži, pokraj Tikrita, zajedno s dvojicom sinova Udajem i Kusajem koji su ubijeni istog dana u akciji amerčkih snaga u Moslu u julu 2003.

Za Halifa Abdela Samila, zastupnika stranke Dawa, jedne od najvećih šijitskih političkih organizacija u zemlji, smrt Sadama Huseina “kraj je zmije koja je svela Iračane na razinu poniženih ljudi”.

Pod njegovom vlašću od 1979. do 2003. godine, represija je bila brutalna, a rat s Iranom (1980-1988) i Zaljevski rat (1990-1991) i prateće sankcije imali su razorni učinak po zemlju.

Nostalgije za Sadamom nema mnogo. Ali zbog žestokih vjerskih sukoba i terorizma u zemlji (2006-2008) te ratova protiv tzv. Islamske države u novije vrijeme, stalne nesigurnosti i nestabilnosti, raširene korupcije, među sunitima će se naći onih koji žale za njegovom vladavinom. Iako nije bilo demokratije, bilo je stabilnosti, kažu.

Izvor : http://www.fokus.ba/

BARTON, TODOROVIĆ, ŠERBEDŽIJA: Ko je najbolje tumačio Titov lik na filmskom platnu?

JOSIPA BROZA TITA SU IGRALI I IVAN BERSENJEV, RADE ŠERBEDŽIJA, LAZAR RISTOVSKI, VOJA BRAJOVIĆ, RADKO POLIČ, ZLATKO VITEZ, DRAGAN BJELOGRLIĆ I DRUGI GLUMCI. NO, KO JE NAJBOLJE DOLOVIO MARŠALA?

Svojevremeno je Ričard Barton dobio milion dolara da bi u filmu “Sutjeska” igrao Josipa Broza Tita,brojnim gledaocima je sinonim za ulogu maršala pokojni Marko Todorović, a sada je aktuelan Dragan Bjelogrlić koji je najvećeg sina naših naroda i narodnosti glumio u seriji “Ravna gora”. Tita su na filmu ovekovečili i Voja Brajović, Lazar Ristovski, Rade Šerbedžija i drugi.

Ruski glumac Ivan Bersenjev je davne 1945. u ostvarenju “U planinama Jugoslavije” prvi glumio Tita, a kasnije se u ovoj ulozi oprobalo još desetak domaćih i stranih glumaca.

Verovatno najprepoznatljiviji filmski Josip Broz je bio Marko Todorović koji ga je igrao nekoliko puta – u “Užičkoj republici” (1974.), serijama “Odlazak ratnika, povratak maršala” (1986.), “Dani AVNOJ-a” (1983.) i “Četrdeset osma – zavera i izdaja” (1988.).

Tadašnja velika zvezda Ričard Barton je 1973. u “Sutjesci” na prilično smešan način predstavio Tita a kako je to, u stvari izgledalo na snimanju, ispričao je Bata Živojinović.

– Barton je posle podneva bio potpuno neupotrebljiv jer se napije za tri sekunde! Ja sam ga držao oko struka, kamera mu slika samo glavu. Ja ga držim oko struka, on stoji na nekoj steni, drži neki govor i da padne nikada se više ne bi vratio. I sedeo sam na prvoj projekciji sa Titom gde smo gledali baš taj materijal kada je ovaj pijan glumio i Tito kaže: “Pa ja nisam bio ovako pijan u ratu” – rekao je Živojinović.

Nikad prežaljenog maršala je igrao i Voja Brajović, i to dva puta, u ostvarenjima “Tito i ja” (1992.) i “Žućko” (2011.), kao i Rade Šerbedžija, doduše u mladom izdanju u seriji “Bombaški proces” (1978.), i Lazar Ristovski u filmu “Igmanski marš” (1983.).

Tita su glumili i Vjekoslav Afrić u filmu “Živjet će ovaj narod” (1974.), Zlatko Vitez u “Pogrešnoj proceni” (1987.), Radko Polič u “Falsifikatoru” (2013.), a za sada je listu zaključio Dragan Bjelogrlić koji je u seriji “Ravna gora” igra Josipa Broza.

Učilo se iz "Tik-taka", raslo uz "Džuboks"

"DEČJIM novinama" koje su od đačkog lista gornjomilanovačke osnovne škole izrasle u izdavački gigant s milionskim tiražima posvećena je upravo otvorena izložba u Muzeju rudničko-takovskog kraja. Legendarna izdanja "Dečjih novina", od "Tik-taka", preko stripova o Mirku i Slavku, Marvelovih superheroja, prvih albuma sa sličicama, sve do rokerske novinske ikone "Džuboksa", formirale su ukus generacija.

One su imale sličnu sudbinu kao i ova, nekad ugledna a danas nepostojeća izdavačka kuća. Ratovi i sankcije devedesetih, posle kojih je usledila takozvana tranzicija, osiromašili su i uništili i "Dečje novine" i njihove čitaoce. Zato je ova izložba, svojevrsno sentimentalno putovanje kroz mladost jedne generacije, privukla nazapamćeno veliki broj posetilaca u Gornji Milanovac, a već se vode pregovori da ona bude prikazana u Beogradu.

Posetioci teško suzdržavaju emocije gledajući izdanja ove kuće, od "Tik-taka" i "Zeke" uz koje su učili slova i nosili ih u torbama s likovima iz edicije "Nikad robom" i Diznijevih junaka. One stoje kraj rančića s likom Sare Kej, koje su osamdesetih kupovali svojoj deci. Tu je i mnoštvo knjiga vrhunskih autora, stručnih i umetničkih časopisa i jedino fototipsko izdanje Nomokanona Svetog Save, koje ni pre ni posle "Dečjih novina" niko nije izdao.

Kad je 2004. ugledna kuća konačno ugašena, ogromne količine stripova i knjiga završile su na otpadu, pa su za izložbu najzaslužniji bivši radnici "Dečjih novina" i građani Gornjeg Milanovca koji su donirali eksponate.

- Danas je teško zamislivo da iz literarne sekcije jedine osnovne škole gradića u jugozapadnoj Srbiji nastane izdavački gigant s milionskim tiražima i zastupljenošću na tržištu. Nezamislivo je i da firma koja je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina bila u klasi najvećih eropskih i svetskih produkcija za decu i omladinu u samo nekoliko godina nestane kao da je nikada nije ni bilo. Ali dogodilo se. I jedno i drugo - kaže kustos Muzeja rudničko-takovskog kraja Ana Cicović, koja je s Tanjom Gačić koautor izložbe.

Priča o "Dečjim novinama" počela je 11. decembra 1956. kad su nastavnici i učenici literarne sekcije odlučili da izdaju školski list koji će afirmisati dečje stvaralaštvo.

- Prvi broj tih dečjih novina u tiražu od 1.000 primeraka izašao je 12. januara 1957. pod imenom "Dečja politika" i odmah je zabranjen! Razlog je bio reakcija beogradske "Politike" zbog korišćenja imena i logotipa. Drugi broj izlazi pod imenom "Dečje novine", koje je ušlo u istoriju. One vremenom dostižu tiraž od 100.000 primeraka po broju - podseća Ana Cicović.

S kompanijom Volta Diznija "Dečje novine" ugovor su potpisale 1966. i počinju da izdaju časopis "Miki", a zatim "Mikijev almanah" i "Diznilend". Sledi čitava paleta proizvoda s Diznijevim junacima, od školskih torbi, preko majica do nalepnica. Zahvaljujući njima, gornjomilanovački izdavač postaje najveći jugoslovenski distributer školskog probira. S ovom kućom sarađuju vrhunski autori iz cele SFRJ, a "Dečje novine" osvajaju više od 15.000 domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja.

TRAŽILA SE TORBA VIŠE

"DEČJE novine" su "izbacile" prve đačke torbe u pastelnim bojama i sa aplikacijama na tržište SFRJ.

- To je bila prava revolucija u dotadašnjoj sumornoj socrelističkoj ponudi. Došlo je do prave pomame u trgovinama jer nije bilo dovoljno tašni s likovima Mirka i Slavka, Mikija i drugih Diznijevih junaka, koje su želeli svi mališani. "Dečje novine", čija je redakcija imala 30.000 saradnika iz osnovnih škola, donele su dah svežine i lepote kakvog do tada nije bilo u Jugoslaviji - kaže Ana Cicović.

Bio jednom jedan grad Alep (FOTO/VIDEO)

Ulaskom sirijske vojske u Alep skoro da je završio rat u ovom potpuno razrušenom gradu.

Uz nemjerljive ljudske žrtve, uništeno je bezbroj historijskih građevina da je teško zamisliti kako je Alep izgledao prije nego je rat izbio.

Bogato kulturološko nasljeđe i historijski spomenici u gradu koji je rastao na strateškoj trgovačkoj tački između mora i Eurfrata, sada su sravnati sa zemljom.

Alep je uz Damask i Sanu najstariji naseljeni grad na svijetu, a njegovo drevno središte 1986. godine upisano je na UNESCO-ov popis svjetske baštine u Aziji.

Alep je 2006. godine izabran za arapski glavni grad kulture, a u priloženoj galeriji pogledajte kako je izgledao sve do 2012. kada je započeo krvavi sukob, dok u videu ispod možete pogledati kako izgleda danas.

GADAFIJEVO PROROČANSTVO SE OSTVARUJE: Mediteran će postati mesto kaosa i krvoprolića!

Legendarni pukovnik Gadafi je ubijen na stravičan način u rodnom gradu Sirtu u rujnu 2011. godine, sedam mjeseci nakon što je upozorio svijet na stravu koja će se dogoditi! I SVE TO SE DOGAĐA !

Posljednja obraćanja ubijenog libijskog legendarnog vođe Muammara al-Gaddafija zaintrigirala su svijet jer nije riječ o običnim porukama javnosti, već o šokantnim ‘proročanstvima’ koje je svijet ignorirao, sve do sada kada se sve što je rekao, nije ispunilo. Gaddafi je svoje jezivo proročanstvo o Europi iznio u svom posljednjem intervjuu u ožujku 2011. godine, kada su naoružani pobunjenici uz podršku monstruoznog NATO'a vodili rat protiv njega.

‘Slušajte me sad, vi ljudi iz NATO-a! Bombardirate zid koji stoji na putu migrantima iz Afrike prema Europi i teroristima Al Qaede. Taj zid je Libija. Vi ste ga razbili. Vi ste idioti, i gorit ćete u paklu zbog tisuća i tisuća migranata iz Afrike, i zbog podrške Al-Qaedi. To će biti tako. Ja nikada ne lažem. Ne lažem ni sada’, napisao je Gaddafi u otvorenom pismu koje je objavio ruski dnevni ‘Zavtra’ u svibnju 2011. nekoliko mjeseci prije nego što je ubijen.

‘Pogledajte realnost! U Tunisu i Egiptu postoji politički vakuum i islamski ekstremisti će ga popuniti. Imat ćete džihad u svojoj blizini, na Mediteranu. Američka Šesta flota bit će napadnuta i gusari će vam zavladati morem, ovdje, 50 kilometara od vaših granica. Vi ćete se vratiti u vrijeme Barbarosse, gusara, Turaka koji su tražili otkupnine za brodove. To će biti globalna kriza, katastrofa koja će se protezati od Pakistana do Sjeverne Afrike. Ne dopustite to. Ljudi su zbunjeni onime što se događa. Ali vam želim objasniti da je situacija ozbiljna na cijelom Zapadu i diljem Mediterana. Kako je moguće da europski lideri to ne razumiju? Rizik od terorizma širi se na globalnoj razini, što je očigledno’, rekao je Gaddafi također 2011. u intervjuu za Corriere della Sera.

Da podsjetimo, Islamska država tada nije postojala, ali je libijski lider predvidio da će teroristi ubrzo okupirati njegovu zemlju i ostale države Bliskog istoka, odakle će ugrožavati Stari kontinent. To se sve dogodilo poslije njegove smrti.

‘Ako umjesto stabilne vlade, koja garantira sigurnost, ovi militanti povezani s Osamom bin Ladenom preuzmu kontrolu, Afrikanci će masovno početi odlaziti u Europu. Među njima će biti puno terorista. Mediteran će postati more kaosa i krvoprolića,’ istaknao je Gaddafi i nitko ga nije slušao.

‘Novi pojas Gaze’ bi nastao u Sjevernoj Africi bez njegovog strogog režima, kako je tada tvrdio. NATO je u to vrijeme pomagao pobunjenicama da svrgnu Gaddafija poslije 40 godina vladavine, ne shvativši o čemu se zapravo radi.

Inače, on je ubijen na stravičan način u rodnom gradu Sirtu u rujnu 2011. godine, sedam mjeseci nakon što je upozorio svijet na stravu koja će se dogoditi! I sve se dogodilo. Od početka ove godine više od pola milijuna izbjeglica doslovno je preplavilo Europu, a egzodus naroda naprosto je nezaustavljiv, kao i apsolutni kaos koji će nastupiti, odnosno koji se očekuje! Što je najbolje od svega, svi znaju da nam slijedi rat, rat civilizacija, kultura, naroda, zemalja, no nitko ne čini ništa pa postaje očito da je upravo to (rat) plan koji se mora ostvariti…

BAŽDAREVIĆ: Rode, Juga će biti moja dok sam živ

Rode, ja sam nostalgičar nečega što je bilo najlepše, a to je bila fudbalska Jugoslavija - kaže Mehmed Baždarević, jugoslovenski reprezentativac i as sarajevskog Željezničara.

Jedan od sinonima za SFRJ svakako je bio fudbal, a jedan od najromantičnijih igrao se u to vreme u Sarajevu. Željezničar je bio mali, simpatičan, ali i šmekerski klub sa Grbavice, a njegov kapiten Baždarević, jedna od legendi popularnog Želje.

Meša, kako su ga svi zvali, igrao je za Jugoslaviju 54 puta, bio je prvi kapiten Bosne i Hercegovine, a danas živi u Francuskoj, gde se bavi trenerskim pozivom.

Sanjam SFRJ

- Po odlasku iz Juge 1987, igrao sam svuda, i u Francuskoj i u Švajcarskoj, radio kao trener u Francuskoj, Tunisu i Kataru, ali to što sam doživeo u našoj zemlji, nisam nigde. Prijateljstvo, radost, sreću, drugarstvo. Živeli smo svi zajedno i bili smo dobar svet. Jugoslavija je moja zemlju i smatraću je takvom dok sam živ. Sada, Bosna i Hercegovina jeste moja država, ali granice za mene ne postoje. Još sanjam SFRJ i naše utakmice - ističe Baždarević.

Mehmed nabraja šta je to što ga još asocira na nekadašnju zajedničku državu.

- Kada kažeš da dolaziš iz Juge, kao da dolaziš sa Marsa, znalo se za mir, spokojstvo, crveni pasoš. Igrao sam u najboljoj ligi na svetu, stadioni su bili puni, bili smo pametni, pravi momci. Ma, ne može mi Francuz ili Rumun biti bliži od Srbina. Pa moja žena je Beograđanka - kaže Baždarević.

O ratu

Popularni Meša kaže da se rat mogao izbeći.

- Otrovan sam fudbalskom Jugom, gledam stare utakmice na internetu. Da, rado se sećam svega. Napredovali smo u sportskom pogledu, svi su nas se plašili i respektovali nas, bili smo moćni. Mogli smo da izbegnemo rat, da se drugačije raziđemo. Mi sportisti smo mislili da je nemoguće da se takva država raspadne, međutim to su drugi želeli. Nije im odgovarala jaka zemlja. Da smo se mi pitali, do toga ne bi nikada ni došlo. Moralo je drugačije da se završi, ovako niko nije dobio. Niko - sa dozom gorčine u glasu govori Baždarević.

Rekorder

Iako živi u Francuskoj, Meša je u kontaktu sa većinom bivših saigrača.

- Čujem se sa Piksijem Stojkovićem, video sam se nedavno sa Sinišom Mihajlovićem, sa ljudima iz FSS sam u stalnoj vezi, takođe sa Mijatovićem, Brnovićem, Kodrom, Sušićem, Vujačićem, Bobanom, Zlatkom Vujovićem, Sliškovićem... Kao da nismo nikada napuštali istu državu, recimo Bobana nisam video 15 godina, a kada sam ga sreo kao da sam ga poslednji put video pre sedam dana. To je deo mene, moja država, za koju sam u svim kategorijama igrao 109 puta, i po tome sam rekorder - kaže Meša.

Opet zajedno

Zagovornik je zajedničke fudbalske lige.

- Plaše se tuče na tribinama? Pa biju se i u Francuskoj. Potrebno je da tražimo ekonomske razloge. To bi čudo trajalo određeno vreme, a onda bi se sve normalizovalo, kao u košarci i rukometu. Mislim da nam je to neizbežno. Ponovo bismo punili stadione, bila bi to velika stvar za fudbal - savetuje Baždarević.

On ne odbacuje mogućnost da trenerskim poslom nastavi da se bavi u Srbiji.

- Zvao me prošlog leta Džajić u Zvezdu, prihvatio sam, ali je na kraju izbor pao na Slavišu Stojanovića - otkriva nam Meša.

RUSKI GENERAL IVAŠOV: Planiranje razbijanja SFRJ počelo je 1985. godine

NATO je počeo planiranje operacije razbijanja SFRJ 1985. godine, a bombardovanje SR Jugoslavije bio je prvi pokušaj narušavanja uravnoteženog svetskog bezbednosnog sistema, izjavio je predsednik ruske Akademije za geopolitička pitanja Leonid Ivašov.

Ivašov, penzionisani ruski general – pukovnik, podsetio je da je Svetska banka sredinom osamdesetih godina prošlog veka razmatrala “iza zatvorenih vrata” šta da radi sa Jugoslavijom.

Ivašov je ukazao i na izjavu nekadašnjeg američkog savetnika za nacionalnu bezbednost Zbignjeva Bžežinskog, koji je u to vreme govorio u zapadnim političkim krugovima da je komunizam propao i da je pravoslavno hrišćanstvo sledeće.

Ivašov je, o NATO bombardovanju Jugoslavije, rekao da je to bio prvi pokušaj razbijanja međunarodnog bezbednosnog sistema iz vremena stabilne ravnoteže moći između SAD i Sovjetskog Saveza.

On je istakao da je Amerika, posle raspada Sovjetskog Saveza, počela da narušava norme međunarodnog prava i principe Povelje UN.

– SAD su želele da stvore presedan za zaobilaženje ovih normi i principa da bi ostatku sveta nametnule svoja pravila i način ponašanja – rekao je Ivašov.

On je na okruglom stolu o bombardovanju SR Jugoslavije, koji je organizovala agencija RIA “Novosti”, istakao da Zapad, a prvenstveno SAD, nisu odobravali poteze SR Jugoslavije, a da je agresija koju je na tu zemlju izvršio NATO bila oblik kažnjavanja neposlušnog.

Ivašov veruje da su Amerikanci na osnovu tog “jugoslovenskog iskustva” formulisali opšte principe o intervencijama radi “stabilizovanja institucionalno slabih zemalja”.

Komentarišući dešavanja u Ukrajini, Ivašov je ocenio da SAD žele da odvoje Ukrajinu od Rusije i zavade narode ovih zemalja.

– Veoma je važno da se u Ukrajini spreči ponavljanje kampanje NATO protiv Jugoslavije – istakao je bivši zvaničnik ruskog Ministarstva odbrane.

Ivašov je ocenio da je rusko rukovodstvo u Ukrajini, a posebno na Krimu, uradilo ono što je moralo, te dodao da je uveren da će Rusija biti uspešna u realizaciji svojih namera.