Maršal je, naime, u biti bio monarh, i to takav kakve ovi prostori nisu nikad imali – iako je bio vođa socijalističke revolucije, imao je puno više sličnosti s Aristotelom Onasisom ili plejbojem Porfirijem Rubirozom, nego sa Staljinom, Pol Potom ili Trockim…
Golemo skladište Titovih rekvizita na Brijunima, s više od tisuću predmeta iz svakodnevne uporabe – svjedoči o jedinstvenom razdoblju u životu balkanske političke klase koji se, sasvim sigurno, više nikad neće ponoviti.
Sve su to bili birani primjerci – od odjeće pa do alkoholnih pića, sve je bilo najbolje na svijetu ili jedinstveno…
U jednom od skladišta na Brijunima vrijeme kao da je stalo. U njemu se nalazi više od tisuću osobnih Titovih predmeta, pažljivo spremljenih i sačuvanih te uredno popisanih.
Express je prošle godine prvi ušao u to povijesno skladište koje vrvi stvarima s pričom. Tu su Titove naočale – koje je osamdesetih znala cijela Jugoslavija – njegovi alati, cijela radionica, četka za brijanje, četka za kupanje, njegove lule…
Sve je spremljeno u kutije. Čovjeku odmah upada u oči Diorova kolonjska voda, kao i cijeli set za brijanje Dior, te parfem marke Yves Saint Laurent, što pokazuje da je Broz volio samo kvalitetu. Dobro su očuvani i brojni Titovi “panamski” šeširi koje je volio stalno mijenjati.
Nezabilježeni dendizam za balkanske političare
Josip Broz tako se ponašao od mladosti. No čini se da je i u fazama prije nego što je postao državnik imao dosta stila. Ako malo bolje pogledamo, u povijesti politike na ovim prostorima takav dendizam nije zabilježen nikad, ni prije ni poslije.
Josip Broz Tito ni na jednoj od nekoliko stotina tisuća fotografija nema neurednu frizuru niti je, općenito, šlampav. O tome se jako vodilo računa.
Upitno je ima li mu para i na estradi – Goran Bregović i Zdravko Čolić bili su mu nalik, ali oni su se, s bijelim odijelima, činili više kao estradne kopije kralja estrade Broza nego kao autentični stvaraoci modnog stila. Samo je Ivo Sanader, kod nas, imao smisla za takav životni stil, nitko drugi.
Tuđmana je redizajnirao Rikard Gumzej, ali čovjek iz Trgovišta nije bio “fashion victim”, žrtva mode kao susjed mu iz Kumrovca, koji je od malih nogu sanjao o tome da će postati dendi. Tuđman je nosio predsjedničke obleke zato što je to išlo s funkcijom, Tito je nosio funkciju zato što je to išlo s njegovom samosviješću i ambicijom.
Prvo lijepo odijelo mladi Josip Broz kupio je od štednje još kao bravarski šegrt. Stajalo je 20 kruna, cijelu njegovu mjesečnu plaću. Ostavio ga je u sobi i otišao u bravarsku radionicu da se pozdravi s drugovima.
Kad se vratio u sobu, odijela nije bilo. Bilo je ukradeno. Bio je neopisivo razočaran. Kupio je neko polovno za četiri krune i takav se vratio u Zagorje.
Tito je bio idealan primjerak američkog self made mana, čovjeka koji sam rađa vlastitu veličinu. Početkom prošlog stoljeća Tito radi u tvornici automobila Benz u Mannheimu, u njemačkom Ruhru. U Beču, točnije u Bečkom Novome Mjestu, radi u tvornici automobila Daimler kao probni vozač Mercedesa.
Tamo je naučio njemački i češki jezik. Na svečanom primanju u Hamburgu, koje mu je gradonačelnik priredio kao šefu države šest desetljeća poslije, domaćin mu je postavio zanimljivo pitanje: “Vi ste danas najveći komunist na svijetu. Što bi se s vama zbilo da ste iz Njemačke, 20-ih godina, doista uspjeli otići u Ameriku?”.
Uvijek prvi i najbolji, uvijek je pobjeđivao
“Bio bih najveći kapitalist”, rekao je Broz zapanjivši prisutne.
Riječ “najveći” nije negirao ni u jednom ni u drugom kontekstu – čini se da ga je ona najviše zanimala. Još u austrougarskoj vojsci imao je goleme ambicije – u sportu je dogurao do pozicije drugog mačevaoca u cijeloj armiji.
Prije 2. svjetskog rata gutao je knjige iz diplomacije i čitao Klausewitza. “Prošli sam rat proveo kao kaplar, sljedeći sam odlučio biti zapovjednik”, rekao je jednom biografu. Još od mladosti silnu je pažnju poklanjao zdravlju i kondiciji.
Najviše je volio mačevanje, bio je pravi majstor. Nema sumnje da ga je tom sportu privukla elegancija i otmjenost, aristokratski profil koji s radničkom klasom nema puno veze.
“Postao sam najmlađi narednik vodnik u puku. Pobjeđivao sam na pukovskim natjecanjima u mačevanju (poslije druga nagrada na armijskom natjecanju u Budimpešti), a bio sam i dobar skijaš…”, reći će poslije.
Nakon što je 1938. preveo “Historiju SKPb, kratki kurs”, pri čemu je umalo bio optužen za trockizam (to je značilo strijeljanje), od honorara si je kupio zlatni prsten s brilijantom koji nije skidao do kraja života.
Dvije ptice su mu pjevale: ‘Marjane, Marjane…’
Među Titovim osobnim stvarima u kutijama su spremljene čak i njegove kupaće gaće, raznih nijansi i modela, kape, štapovi za hodanje – on ih je koristio nekoliko desetljeća prije nego što su ušli u modu – tabakera s posljednjom cigarom, a sačuvan je i dar koji je dobio, cigare s njegovim likom te one s likom
Churchilla,Kenedyja, Nehrua, Nasera…
Miko Tripalo, važan hrvatski političar šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kojega je Tito vidio kao svojega nasljednika, posjećivao je Broza na Brijunima.
Devedesetih se vraća u politiku, pa je imao prilike obići i Tuđmana, a poznanicima je pričao kao bi se zakleo da je jednom prilikom na Brijunima vidio Tuđmana u Titovoj košulji u kojoj je, dva desetljeća ranije, Tito razgovarao s njim.
Dobro su očuvane i umjetnine, dar umjetnika Božidara Jakca koji je Tita portretirao još u Jajcu 1943. godine.
Među povijesnom ostavštinom čuvaju se i Titovi češljevi za kosu od slonove kosti, njegov novčanik i razni ključevi, trofejni list koji pokazuje da je bio lovac te brojni darovi iz cijelog svijeta koji u skladištu imaju svoje mjesto.
“Tito je boravio na Brijunima šest mjeseci u godini te je obožavao Brijune i Vangu. Sačuvali smo njegov fotolaboratorij i radionicu metala jer je kao bravar volio i to raditi, a svi ti predmeti 90-ih su godina, uglavnom s Vange i Bijele vile, prebačeni u to skladište. Čuvamo i veliki izbor fotografija koje je osobno slikao, pa su među njima i one koje je slikao iz aviona, poput Zagreba, Pule i Brijuna u to vrijeme. Strastveno je volio životinje, pa su sačuvane i brojne fotografije njega sa životinjama iz zoološkog vrta koji je nekad bio na Brijunima. Imao je i dvije ptice, Mara i Toro, koje bi, čim bi se Tito našao u blizini, počele pjevati: Marjane, Marjane…”, rekao nam je Nikola Brščić, koordinator rezidencijalnih objekata na Brijunima kada smo posjetili ovo brijunsko skladište.
Među starim stvarima nalaze se i ploče za gramofon, a po popisu ploča Tito je volio slušati “Eru s onog svijeta” Jakova Gotovca i Mozarta. Domaćica Bijele vile, Branka Radetić, iz jedne od kutija izvukla je i njegovu omiljenu šalicu za kavu, koja je “ovjekovječena” na jednoj od fotografija, i to Tita s pudlicom.
Tito je pio kavu bez kofeina, ali samo nasamo
Od osoblja koje je već odavno u mirovini doznajemo da je Tito volio piti kavu bez kofeina, ali kad bi mu došli gosti, pio bi “pravu”. Obožavao je i filmove, a prije službenog prikazivanja filmova u pulskoj Areni imao je “ekskluzivu” gledanja tih filmova dan ranije u Bijeloj vili.
“Ugostio je u svojoj vili i neke od poznatih glumaca kao što Yul Brynner, Sophia Loren, Richard Burton i drugi. Neke od sačuvanih fotografija govore o tome da je u Bijeloj vili volio dobro pojesti i družiti se s gostima, što pokazuje i ona s Pepicom Kardelj i drugim gostima, kao i ona s kolinja koje se događalo na Brijunima”, kaže Brščić.
Umirovljena djelatnica s Brijuna kaže kako je bio strastveni pušač koji je tijekom dana, i to baš u salonu Bijele vile, volio popušiti jednu “kubansku”, a u vili je imao i brijača kojemu je odlazio na brijanje.
“Tito je volio svoje osoblje i rado je s njima razgovarao kad je bio na Brijunima. Jednom prilikom je jednoj domaćici koja je ostala podulje na bolovanju poslao tadašnjih milijun i pol dinara preko kolegica. Kad se vratila na posao, osobno joj je prišao i pitao je li dobila te novce od njega. Ona je isprva ostala u šoku jer je mislila da je novce netko ‘protokolarno’ poslao, a ne osobno maršal”, rekli su na Brijunima.
Prijatelji iz Uljanika darovali su mu brod
Među čuvanim stvarima nalaze se i darovi, poput velike makete broda koji je Tito dobio na poklon iz brodogradilišta Uljanik, te makete vlaka, dar Fabrike željeznih vozila iz Sarajeva.
Tito je tijekom predsjedničke karijere putovao u 169 državničkih posjeta u 73 zemlje i uvijek se vraćao s darovima koji su uglavnom ostavljani u skladištu, a rijetke među njima je osobno koristio.
Većina predmeta iz brijunske zbirke spada u tu vrstu jer su Brijuni de facto bili Titov dom. Na Brijunima su sačuvani i brojni Jovankini osobni predmeti poput mrežice za kosu, a Tito je, osim brojnih umjetnina, na dar najviše dobivao – lule.
Na Brijunima kažu da bi najbolje bilo kad bi se ti osobni predmeti izložili u muzeju, i to baš na tom otočju, tako da ih i javnost može vidjeti. Joža Oseli, Titov “batler”, ispričao je svojedobno mnoštvo indiskrecija o Titovim i Jovankinim danima na Brijunima.
Kraljica Elizabeta jela je sarmice s janjetinom
“Na Brijunima smo britanskoj kraljici Elizabeti II. pripremili bosanski specijalitet, sarmice u vinovoj lozi s janjetinom. Elizabeth Taylor je voljela bifteke, a Richard Burton meso na žaru i Jack Daniels”, rekao je Oseli, kojemu je Tito bio doživotni uzor.
“On je uvijek bio optimističan. Ispričat ću vam anegdotu oko jutarnje kave. Dogovoreno je bilo da će Tito dočekati Novu godinu na Brdu. Donijeli su košare mandarina s Brijuna koje su bile namijenjene da se podijele u škole i vrtiće. Ja ujutro taman počeo piti kavu i dođe ađutant Drago Mikelić. Kaže mi da me predsjednik zove u apartman. ‘Pa kakav predsjednik, moram popiti kavu, tek je šest ujutro.’ I ode on i to mu i kaže. Vrati se opet i kaže da me predsjednik stvarno treba.
Odem ja gore, a Tito drži ruke iza leđa i šeće po sobi gore-dolje. Pita me: ‘Jel’ bila dobra kava?’ Opravdao sam se i rekao da uvijek ujutro pijem kavu i da nisam vjerovao da me ozbiljno traži. Onda me odvede na terasu i kaže: ‘Vidi koliko tu ima mandarina. Uzmi jednu za sebe i Metku, a jedna je za osoblje rezidencije. Ako ne uzmemo sad neku košaru, Jovanka će sve podijeliti…’.
Prošlogodišnja beogradska izložba o Titovu životnom stilu, koja je privukla mnogo posjetitelja, otkrila je kako je Tito nabavljao naočale u Parizu. Autorica izložbe Veselinka Kastratović Ristić rekla je beogradskom tisku kako je izložba dala sliku državnika koji je i pored političkih obaveza težio uživanju.
“Uvijek je bio lijepo obučen, presvlačio se nekoliko puta dnevno, ali nije bio opterećen da to budu uvijek nove stvari. Tako smo našli jedno lovačko odijelo koje je bilo ušiveno. A isto tako je znao obući smoking”.
Posjetitelji su mogli vidjeti i naočale koje je Tito nabavljao u francuskoj optičkoj kući Amor, gde su ih kupovali i drugi državnici, poput Churchilla ili Kennedyja. Znao je nabaviti nekoliko ramova, pa bi samo mijenjao stakla.
Tito je u jednom intervju rekao: “Da nisam postao ovo što jesam, sigurno bih bio glumac”.
Tito je bio strastveni pušač, što dokazuju i fotografije na kojima je uvijek s cigaretom u ruci. Brijunska zbirka izaziva veliku pažnju javnosti, ali ima nešto još čudnije, što nitko nije do kraja objasnio. Kako to da jedan čovjek, ma koliko važan političar bio, tri i pol desetljeća nakon svoje smrti izaziva takvu pažnju?
O njemu se svake godine objavi desetak knjiga – sve odreda “planu” – priredi se barem po jedna velika izložba, naši politički lideri povremeno o njemu vode velike diskusije (Tito je bio jedna od središnjih tema predsjedničkih izbora prošle godine, a Kolinda Grabar Kitarović o njemu je pričala i tijekom posjeta Njemačkoj, kad je Broza pred njemačkim predsjednikom osudila kao diktatora).
Kako je moguće da mrtav političar izaziva toliko kontroverzi? Zašto? Čemu? Odgovor na to pitanje predstavlja jednu vrstu političkog krimića i za njim bismo – paradoksalno – tek trebali početi tragati.
Tito je bio crven, ali je više volio hermelin
Hrvatski je narod oko Tita podijeljen, kao i srpski, dok Slovenci, Bošnjaci, Makedonci i Crnogorci o njemu imaju uglavnom pozitivno mišljenje.
Je li Titovo doba bilo Periklovo razdoblje, zlatna era procvata ili mračna satrapija komunizma? Je li Tito bio pozitivan ili negativan? Je li uništio ili spasio Hrvatsku, Srbiju…
Tito je, čini se, politička ličnost između Napoleona i Staljina – grandioznu modernizaciju pratili su zločini i nasilje. Prirodni razvoj društava u SFRJ prekinuo je rat 90-ih, a žestina tog reza spriječila je i normalno prevrednovanje Tita, koje se sad vraća kao psihoanalitička trauma.
S druge strane, nedvojbeno je – bez obzira na narav poretka – da je Tito bio monarh, a ne predsjednik. On je bio kraljica Elizabeta, princ Charles i Winston Chrurchill u jednomu, a za novine nema ništa zanimljivije od toga, zanemarimo li relativno značajnu činjenicu fizičke smrti.
Izvor: slobodna-bosna.ba
